Kad su poskupila jaja

Odem jutros u prodavnicu da kupim nešto za doručak.Normalno kao u "stara dobra vremena" kontam uzeti jaja kao dobar i jeftin izvor hranljvih sastojaka za cijelu porodicu.Obrok koji za doručak,možda moće izdržati i do večere.Prodavačici sav ponosan kažem "daj mi jaja za dvije marke" i kao odgovor dobijem šestoro jaja.Šta je ovo zapitam i sebe i nju.Poskupila jaja sam sebi odgovaram.Nek ide sve u sto peršuna više izgleda ni jaja ne možemo doručkovati a da se ne zadužim u granapu.sad tražim novi izvor hranjivih sastojaka za doručak,dobar a jeftin još kad bi mogao držati do večere bilo bi idealno.Imali još takvog čega u Bosni.Ako ko zna nek mi javi,ili da se idem zadužiti u granapu.

Zbogom jaja

Barselona-Real Madrid

Mourinho je konačno savladao Barselonu na njihovom terenu.Barselona Real Madrid 1:2.Prvi gol za real je dao Khedira, Barselona izjednačava u 70-0m minutu golom Alexisa Sáncheza da bi konačan rezultat i pobjedu Reala donijeo Ronaldo na asistenciju Özila.

Evo i  golova:




 
Gol Khedire za 0:1



Gol Alexisa Sáncheza za 1:1 i izjadnačenje u 70-om minutu

I Ronaldov gol za konačnih 1:2

Dobrodošao u Bosnu

Danas me je sin pitao šta sam mu kupio za rođendan.Nisam znao šta da mu odgovorim.Kako da mu kažem da para za rođendanski dar nema.kako da mu kažem da ove godine neće dobiti poklon jer .......Šta da mu kažem jebo te i da ga sa devet godina uvedem u Bosnu.Do sada sam tu tradiciju davanja poklona za rođendan uspješno krpio svake godine.Održavane su proslave pravljene torte i gašene svijećice.Ove godine,ove godine sam uspjeo skrpiti pare da počasti drugove u školi,uspjeo sam mu kupiti i novu majicu da je sutra obuće.Ali sutra ga na deseti rođendan konačno moram uvesti u Bosnu i reči mu da jebi ga ali pokolona nema i da preživljavamo od datuma do datuma.Moram mu srušiti snove o idealnom životu i reći mu da smo kokuzi koji žive u kokuznoj državi,svijetu u kojem ako nisi lopov ili  prevarant te eventualno "tatin" sin para za poklone nema.Moram mu reći dobrodošao u Bosnu i čestitam postao si čovjek.

Tebi majko mislio lete

Tebi majko misli lete
preko polja i planina
iz daleka primi pozdrav
od jedinog svoga sina

U tudjini ja sam sada
daljina nas rastavila
da li cu te ikad vise
ja vidjeti majko mila

Zaboravit nikad necu
tvoje oci blage, mile
i rucice majko tvoje
koje su me othranile

Tekst: Nikola Škrba
Muzika: Ismet Alajbegovic Šerbo

Guglajući po netu vrlo brzo zaključih da je ovu odličnu sevdalinku otpjevao pa malte ne svaki živući i umrli pjevač sa ovih prostora od Nedeljka Bilkića,Safeta Isovića zehre deović preko Ibrice Jusića Vice Vukova do Branimira Đonija Štulića .Neki kažu da ova pjesma i nije sevdalinka,neću ulaziti u to bila ili ne lijepa je.Evo i ove odlične sevdalinke u interpretaciji Alme Subašić .

Željko i drugovi.

Željko i drugovi

 

Nakon ostavke člana Predsjedništva BiH i potpredsjednika SDP-e čitam članke u kojem ga osuđuju na ovaj ili onaj način,iz ovih ili onih razloga.Ne znam ali,meni se taj potez svidjeo.Možda sam diletant amater i naivan kao i Željko jer moram priznati Željko Komšić jeste politički diletant i politički naivan .Ali je smogao snage i konačno na pravom mjestu pogazao da ima .uda.Možda i u pravom trenutku prije potpunog iskakanja iz kolosijeka njegove stranke SDP-e i njegove zemlje Bosne i Hercegovine.Željko mi se svidio od trenutka kada je na jednom predizbornom mitingu počeo govoriti iz srca i gotovo zaplakao objašnjavajuči u kakvoj se situaciji nalazimo kao društvo.Nije to bio politički govor.Čovjek govori iz srca.Čini mi se da je i ovaj puta govorio iz srca i ne držeči fige iza leđa.Ponekad mi se ne sviđa kada to srce progovori u “pogrešno”vrijeme i nimalo predsjednički,politički i pretvorno kako to svi političari rade.Ali što se tiče mene ovaj njegov postupak ga opravdava i za te govore u “pogrešno” vrijeme.Možda nam treba “diletant” koji ni u drugom predsjedničkom mandatu nije promijenio stan,kupio nova kola i zaposlio kompletnu familiju na državne jasle.
Želim mu sreću u daljoj političkoj borbi.Sreće će mu trebati jer borbe će biti a “drug” slučajni prolaznik je sve samo ne diletant u politici.

Pitam se ?

Ministar sigurnosti BiH bio je u posjeti predsjedniku RS-.Reklo bi se dobra vijest mora da su razgovarali o nečemu korisnom.Ali.ta posjeta (kao jedna u nizu) se odigrava u kabinetu gdje nema ni B od Bosne i Hercegovine,u tom kabinetu nigdje nema zastave niti bilo kakvog obilježija države čiji je taj kabinet dio.U tom kabinetu se još uvijek nalazi i karta RS na kojoj je Brčko distrikt BiH predstavljen kao dio RS-a,dakle karta koja je protiv Ustava i zakona BiH.Priznaju li državni zvaničnici BiH sjedenjem i slikanjem tu i uz takav aranžman neke stvari ili.....?

Besim Spahić-predavanje u Kaknju 2012 godine

Zašto bi morali pročitati načertanije,koje su bosanske kraljice vladale Evropom i još monogo toga o istoriji i sadašnjosti Bosne pogledajte u ovom videu,predavanju Profesora Besima Spahića održanom u Kaknju.

Zabija li SDA Bosni i Hercegovini nož u leđa?

Počelo je još na prvim višestranačkim izborima u Bosni i Hercegovini,ja tada nisam imao pravo glasa ali mi je bilo čudno kada su mi se roditelji vratili sa izbora i pričali o tome kako su na glasačkom mjestu od aktivista SDA dobili upute da glasaju između ostalih i za Radovana Karadžića i SDS.Zbog toga sam 93 godine kada sam dobio pravo glasa (zajedno sa puškom kojom sam branio goli život) bio strašno ljut na roditelje koji su sumnjao sam pomogli da zlotvori koji nas ubijaju dođu na vlast.Bio sam ljut i na SDA ali sam kontao,"zaebali se šta češ,bili su naivni i nije sad vrijeme da se pitaš,rat je".

Nastavilo se to kroz rat kada su doveli muđahedine u BiH i sve više počeli prakticirati i koristiti Islam u ratu,konto sam "rat je šta ćeš možda tako i treba?".Kada su nas okupatori je.avali prilikom svakog potpisanog primirija mislih "e jes bagra prefrigana pa ništa ne poštuje"i kontah da "naše" vođe jednostavno nemaju izbora.

Kada je potpisan Dejton i mi ostali bez pola države dok smo bili u punoj ofanzivi i još na kraju i moradosmo vratiti neke oslobođene dijelove BiH rekoh "nek je mir potpisan pa bit će bolje,sabur". Kada sma čuo da se jedan od entiteta napravljenih u Dejtonu zove "Republika Srpska" zapitah se "koja budala je to potpisala"

Kada sa povratak nije dogodio osim u dijelovima gdje su ga predvodili rijetki entuzijasti poput rahmetli Bracike pomislih "ovo nije dobro al bit će bolje".Vidjeh da se SDA vrh iz RS-e preselio u FBiH to mi nije bilo OK ni u kojim okolnostima ."Šta li to Alija radi što ne predvodi povratak mišljah sam u sebi".

Očekivah da se ostvari ono zapošljavanje po prijeratnom popisu te učešće u vlasti u opštinama i entitetima po istom popisu.Kada se ni to nije dogodilo zapitah se "šta je ovo ljudi što se ništa ne poduzima pa niko ne reaguje a Bosna se urušava".Kada sam vidio da RS svom snagom nasrće na Brčko distrikt BiH a BiH se pojavljuje na kašićicu sinuše mi ???????

Počeh sretati ratne zločince u prolazu i pitati se kada će završiti u zatvoru,kada je večina njih i dalje nastavila šetati pored mene te se pozapošljavala na državne jasle,vidjeh da nešto nije u redu.

Bosna i Hercegovina se i dalje razgrađuje na svim nivoima,više ne mogu zatvarati oči i kontati da su bošnjački političari naivni te ne znaju šta rade.Toliko naivni i glupi ne mogu biti.Ne može se biti "naivan" i ne reagovati kada ti delegacije stranih država ulaze sa naoružanim čuvarima u tvoju državu (koju si krvavo zaradio) bez reagovanja ne može se biti naivan i ćutati kada ti policija susjedne države ulazi na tvoju teritoriju kao na svoju i glumi ti neku vlast.Ne može se biti naivan i pustiti Brčko distrikt BiH niz vodu kada imaš i zakonsko pravo da ga tražiš,pravo zasnovano na ponašanju entiteta RS koje i nakon 12 godina ne priznaje arbitražnu presudu i taj grad nezakonito prisvaja.Još uvijek ne želim vjerovati u to,ne želim na brzinu zaključivati (od pomaganja Karadžiću da dođe na vlast prošlo je tek 21 godina) ali ne mogu više ni vjerovati da su toliko naivni i glupi da su mogli dopustiti da mi moramo vraćati oslobođene teritorije koje smo goloruki oslobodili da mi moramo ići i ispod nivoa monstruoznog Dejtona da se mi moramo izvinjavati zato što smo branili BiH i da moramo trpjeti izjave vrhuške vlasti jednog od entiteta Bosne i Hercegovine od toga da "njima neće suditi sudije muslimani" do toga da će se "Bosna i Hercegovina raspasti".

Ne mogu da vjerujem ali se moram zapitati.Zapitajte se i vi,može li se biti toliko naivno ili iza sve te "političke naivnosti"ima nešto drugo?

Prije neki dan sam na netu pronašao tekst Uzroci i posljedice rata u Bosni i Hercegovini za koji smatram da ga je vrijedno pročitati.Možda se ne slažem se sa svim navodima u tekstu ali je svakako vrijedan za rasvijetljavanje nekih trenutaka naše bliske istorije.

Jedna od najpoznatijih ako ne i najpoznatija sevdalinka je narodna sevdalinka Mujo kuje konja po mjesecu.
donosim vam dvije verzije teksta ove sevdalinke.

Mujo kuje konja po mjesecu

 

Mujo kuje konja po mjesecu,

Mujo kuje, a majka ga kune:

"Sine Mujo, živ ti bio majci,

ne kuju se konji po mjesecu,

već po danu i žarkome suncu!"

"Mila majko, ne kuni me mlada,

znaš kad meni na um padne draga.

Ja ne gledam Sunca nit' Mjeseca,

nit' moj đogo mraka nit' oblaka

već me nosi dragoj pod pendžere!

 Narodna pjesma

Mujo kuje 

 Mujo kuje konja po mjesecu
Mujo kuje, a majka ga kune

Sine Mujo, ziv ti bio majci
ne kuju se konji po mjesecu
vec po danu i zarkome suncu

Mila majko, ne kuni me mlada
znas kad meni na um padne draga

I ja ne gledam sunca nit' mjeseca
nit' moj doro mraka nit' oblaka
nit' moj doro Drine vode hladne

 

Narodna pjesma 

Mada je najpoznatija po izvođenju od strane Safeta Isovića ovdje poslušajte ovu sevdalinku u izvođenju benda Mostar Sevdah Reunion

 

Zašto volim Bosnu-pogled iz Srbije

"Peščanik.net" objavio je autorski komentar Damjana Pavlice, beogradskog publiciste i muzičara, koji prenosim u cjelosti:

Bosnu volim prvenstveno zbog uporedog postojanja njenih različitih tradicija. Decenijama uoči poslednjeg krvavog rata, ljudi u Bosni i Hercegovini su najnormalnije živeli zajedno. Trenutno stanje u Bosni i Hercegovini, gde je celokupna ljudska situacija uslovljena etno-religijskom pripadnošću, je bolesno stanje.
Prošao sam Bosnu uzduž i popreko i uverio se da Bosna nije višejezična sredina. U gradovima i selima ljudi govore istim jezikom, iako nas velikaši, proklete im duše, uporno ubeđuju da govorimo različitim jezicima i da su razlike među nama nepomirljive. Pritom, veoma je diskutabilno da li je Bosna i Hercegovina višenacionalna sredina. Odrednice Srbin, Hrvat i Bošnjak se mogu, sa gotovo stoprocentnom izvesnošću, koristiti kao sinonimi za versku pripadnost, umesto reči pravoslavac, katolik i musliman našeg jezika.

ISTORIJSKI OSVRT
Tokom istorije, u Bosni je uporno opstajao višereligijski suživot, dok je u Srbiji preovladala jednoobraznost. U srednjevekovnoj Srbiji je zakon nalagao versku isključivost i netrpeljivost, jer vladajuća pravoslavna religija nije tolerisala postojanje drugih vera. U srednjevekovnoj Bosni su zajedno živeli katolici, pravoslavci i bogumili. Dok su u Raškoj besneli verski progoni, Bosna je prihvatala ljude različitih vera. Dok je Stefan Nemanja proganjao naše pretke, dobri Ban Kulin im je pružao utočište. Ko je od našeg naroda tražio slobodu, taj je išao u Bosnu. U Raškoj su vladali samodržavlje i verski progoni.
Tokom svoje vladavine, muslimani su se ipak pokazali tolerantnijima od pravoslavaca. Iako su krajem srednjeg veka muslimani na ove prostore došli kao zavojevači, jedna je činjenica neosporna – dozvolili su da druge vere postoje i da pravoslavne bogomolje vekovima ostanu čitave. Otomanski sistem religijskog pluralizma definitivno predstavlja civilizacijski iskorak u odnosu na versku isključivost nemanjićke Srbije. Uprkos tome, Srbi su u XIX veku, od svog ustanka do sticanja državnosti, uništili gotovo sve džamije na području tadašnje kneževine Srbije. Tako su u Užicu porušene 34 džamije, u Smederevu 24, a u Beogradu na desetine njih. Slično se ponovilo i tokom rata u Bosni.
Bosna i Hercegovina je kolevka našeg zajedničkog jezika. Jezik srednjevekovne srpske države, koji poznajemo uglavnom preko vladarskih povelja i crkvenih spisa, prilično se razlikuje od današnjeg srpskog jezika. Jezik srednjevekovne Bosne i Huma, koji poznajemo preko natpisa sa stećaka, je prilično sličan jeziku kojim danas govorimo, i uglavnom razumljiv bez prevođenja. Ovo nimalo ne iznenađuje, uzme li se u obzir da je upravo hercegovački govor bečkim književnim dogovorom 1850. godine određen za zajednički književni jezik Srba i Hrvata (i drugih južnih Slovena), poznat kao srpsko-hrvatski jezik. Na hercegovskom govoru počiva čitava jezička reforma Vuka Karadžića, na temelju koje su nastali savremeni srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski jezički standard.
Bosna i Hercegovina je kolevka partizanskog otpora. Tokom drugog svetskog rata Bosna i Hercegovina je predstavljala središte otpora nacionalističkom ludilu i međuetničkom istrebljenju. Dok su u Srbiji i Hrvatskoj preovladale ekstremno nacionalističke snage, u Bosni su partizani uspešno vodili borbu protiv fašista i kvislinga, za ponovno ujedinjenje raskomadane domovine. Igman, Kozara, Neretva, Sutjeska, Jajce, Drvar, samo su neki od toponima koji podsećaju na upornu borbu naših naroda u Bosni i Hercegovini. Možda je kobna greška partizana bila što su nakon oslobođenja uzeli Beograd, a ne višenacionalno Sarajevo za glavni grad SFR Jugoslavije.

RAT U BOSNI I HERCEGOVINI
Nije tajna da je Srbija stvorila Republiku Srpsku, kada je 1992. godine poslala vojsku, specijalce i dobrovoljce, te nahuškala, naoružala i organizovala Srbe u Bosni i Hercegovini. Čitave oblasti jedne multikulturne države su vojskom zaposednute, etnički očišćene i proglašene srpskom teritorijom. Tzv. Republika Srpska, ta žalosna tvorevina koja pokušava da bude srpskija od same Srbije, pokazatelj je naše nezrelosti za zajednički život, poštovanje bližnjega i prihvatanje različitosti. Ovo patološko stanje je urodilo stravičnim progonima i pokoljima naše inoverne braće, koje istorija pamti kao bosanski genocid.
Tokom rata su na teritorijama pod srpskom kontrolom džamije sistematski uništavane. Frapantan primer je Banja Luka, u kojoj su sve gradske džamije (njih šesnaest) uništene uz sadejstvo gradskih vlasti, iako u gradu nije bilo izravnih ratnih dejstava. S druge strane, u Sarajevu, koje je godinama bilo pod srpskom opsadom, iako neke srpske crkve jesu uništene (neke usled samog srpskog granatiranja), one nisu sistematski uništavane.
U Bosni nije okončan rat, u Bosni je zamrznut sukob. Dovoljan je letimičan pogled na međuentitetske granice Bosne i Hercegovine da bismo videli da je to samo zaleđena linija fronta u bratoubilačkom građanskom ratu. Rat u Bosni i Hercegovini nikada nije završen. Danas se vodi putem politike da bi sutra ponovo mogao oružano eskalirati. Bosni je potreban trajan, pravedan i održiv mir. Tzv. Dejtonski mir je suštinski nepravedan, jer je zacementirao rezultate etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva Višegrada, Zvornika, Bijeljine, Prijedora, Foče, Srebrenice i mnogih drugih gradova Bosne i Hercegovine. Tragičnim spletom događaja, Srebrenica danas pripada Republici Srpskoj. Srbija mora jasno osuditi zaposedanje teritorije istrebljenjem, da bi pokazala da je raskrstila sa ideologijom širenja teritorije, koja je predugo usmeravala njenu unutrašnju i vanjsku politiku. Srbija zaista nema razloga da podržava Republiku Srpsku, taj ostatak njene nesrećne politike 1990-ih.
Srbija je pokušala da ubije Bosnu i Hercegovinu. Ubijajući Bosnu, Srbija je ubijala i sebe, jer se ekstremizam iz Republike Srpske vraćao kao bumerang ubijajući građansku Srbiju. Nadam se da će Bosanci oprostiti našim potomcima. Takođe se nadam da naši potomci nikada neće oprostiti svojim precima. Neka nam drugi oproste naše ludilo. Mi sami sebi nikada ne smemo oprostiti. Ubili smo deo svog naroda u Bosni.

CIVILIZACIJSKE PERSPEKTIVE
Bosna i Hercegovina je otvorena mogućnost našeg zajedničkog života, pravoslavaca, katolika i muslimana istog jezika. Politička ideja Bosne i Hercegovine je načelo suživota naspram plemenske podeljenosti, verska trpeljivost naspram verske isključivosti.
Mnogi građani Bosne i Hercegovine su dospeli u tužnu situaciju da pod uticajem huškačke propagande prezru svoju domovinu. Poznajem mnoge bosanske Srbe koji preziru Bosnu a obožavaju Srbiju. Oni grdno greše. Kao pripadnik srpskog naroda, kao Srbin iz Srbije, poručujem mojim sunarodnicima, Srbima iz Bosne – Srbija nije vaša majka, vaša majka je Bosna. Nemojte prezirati zemlju naših otaca. U Bosni naš narod živi već vekovima. U srednjem veku, kada Srbija nije ni postojala, već samo vazalna kneževina Raška, naši preci su u kraljevini Bosni odolevali raznim moćnicima sa istoka i zapada.
Bosna nikada nije bila u sastavu Srbije, i ukoliko ima pravde, nikada neće ni biti. Najmoćniji srpski srednjevekovni vladari, kao što su Stefan Nemanja i Dušan Silnik, nisu uspeli da uključe Bosnu u svoju državu. Vekovima kasnije, to nije pošlo za rukom ni Slobodanu Miloševiću. Srbija ni ne treba da teži da osvaja i pripaja Bosnu, već treba da bude sa njom u zajednici na ravnopravnim osnovama.
Srbija od Bosne treba da nauči različitost. Za razliku od Srbije, Bosna ima dugu tradiciju multikulturalnosti. Koncept bosanstva počiva na suživotu različitih verskih tradicija i ima kapaciteta da integriše ljude različitih etno-religijskih tradicija koji dele isti geografski prostor. Koncept srpstva, nažalost, nema taj kapacitet, jer počiva na principu verske isključivosti. On je isključiv u svojoj biti, ne samo prema drugim narodima, već i prema sunarodnicima koji ne pripadaju pravoslavlju. Logičan ishod politike isključivosti je istrebljenje. Nije slučajno što je srpstvo definisao upravo episkop Njegoš u kontekstu istrebljenja domaćih muslimana (tzv. „istraga poturica“). Ovaj koncept deluje dezintegrativno čak i po samu Srbiju, onemogućujući joj da postane država svih svojih građana, odnosno moderna politička nacija. Stoga neki kritičari predlažu redefinisanje koncepta srpstva na principu integracije.
Sarajevo često nazivaju balkanskim Jerusalimom, jer se u njegovom centru jedna do druge nalaze islamska, pravoslavna, katolička i jevrejska bogomolja. Beograd se, nažalost, ne može pohvaliti takvim poštovanjem svojih različitih nasleđa – beogradska sinagoga i džamija su skrivene i getoizirane, beogradski budistički hram, jedan od prvih u Evropi, odavno je zapušten i srušen. Pejzažom Beograda suvereno dominiraju isključivo pravoslavni hramovi. Beograd se uporno odriče sopstvene prošlosti – od nekadašnjih dvestotinjak džamija u Beogradu, opstala je samo jedna, a i ona je spaljivana. Izgleda da naš grad još uvek nije dovoljno zreo da vidno istakne svoje različite tradicije. Da bi izrastao u istinsku metropolu, Beograd mora prihvatiti svoju različitost.
Bosna je srce Balkana. Bosna i Hercegovina je geografsko, jezičko i etničko središte našeg naroda podeljenog religijom, dok su Hrvatska i Srbija zapadna i istočna periferija. Ukoliko se muslimani, katolici i pravoslavci našeg jezika odluče na suživot u Bosni i Hercegovini, to će se blagotvorno odraziti na sve susedne države.
Zajednička Bosna i Hercegovina trenutno ne postoji. Varvari još od rata pokušavaju da raskomadaju Bosnu i Hercegovinu na zavađene etno-religijske entitete, predstavljajući politiku aparthejda i segregacije kao nešto poželjno. Od polovine višereligijske države je napravljena verski isključiva paradržava Republika Srpska. U ostalim delovima je uspostavljena prevlast Bošnjaka ili Hrvata. Stvarnost je premašila najluđa predviđanja sarajevskih nadrealista, uključujući izmišljanje novih jezika i podelu dece po nacionalnoj osnovi u vrtićima i školama. Izlaz iz ovakvog stanja treba tražiti u ukidanju ratnih entiteta i okretanju oblasnim autonomijama, nevezanim za nacionalnu pripadnost. Živela zajednička Bosna i Hercegovina, u čijim će se školama učiti jedan jezik, jer se jedan jezik govori u narodu.
Velika je stvar što Bosna i Hercegovina još uvek postoji. Kao jedina višenacionalna država na Balkanu, ona je trn u oku svim nacionalistima, posebno nakon raspada naše zajedničke države SFRJ. Neuspehom Jugoslavije pali smo jedan veliki ispit iz suživota. Za zajednički život nam je preostala još samo Bosna i Hercegovina.
Bosna nam je jedina nada!

Peščanik.net, 01.03.2012.

Vlada RS-e i dalje dijeli Brčko distrikt BiH

Podijeljeno Brčko

Ovu sliku kada odete na adresu sajt vlade RS-e eMapa .Kroz Brčko se jasno vidi bijela entitetska linija koja Brčko distrikt Bosne i Hercegovine dijeli na dva dijela te tako na mapi imamo dva Brčko distrikta jasno podijeljena entitetskom linijom.Da zanemarimo da i upisani naziv nije tačan,tj nije u potpunosti napisan jer Brčko je distrikt Bosne i Hercegovine a ne tamo ne znam čega.Možda u vladi RS ne znaju kako se to piše?dakle uprkos tamo nekih zaključaka i sl RS-a i dalje ne poštuje arbitražnu odluku a ni Ustav Bosne i Hercegovine i to i dalje prolazi nekažnjeno.Zašto?
Evo još nekih sajtova koji ne poštuju ustavno uređenje Bosne i Hercegovine.
http://www.putevirs.com/putnamreza/mapa.html
http://www.republikasrpska.net/licna-karta/
http://www.tors.rs.sr/?id_jezik=1&pismo=lat
Dakle počevši od zvaničnih sajtova Vlade RS-e pa preko ostalih na svima  njima je dio Brčko distrikta Bosne i Hercegovine još uvijek u okviru RS-e.Dokle?

Istorija Bosne-Negiranja i laži

Jugoslavenska(srpska,hrvatska)istorija postavljaju nastanak Bosanske države u XII stolječe kada se ona po tim istoričarima praktično iz nikakve organizcije I državnosti pojavila kao jedna od najjačih a ubrzo za tim I najjača država u južnih slavena.Svaki pokušaj pomena Bosanske države prije toga je uspješno zatiran pa tako dok nastanak Srbije I Hrvatske smještaju več u VII stolječe zajedno sa doseljavanjem(pa I prije dosejavanja ) u ove krajeve Bosna je za to vrijeme skup plemena koja su po njima (nedokazano)pod vlašču sad Srbije sad Hrvatske koje su kako predpostavljaju bez ikakvih činjenica valjda sa samim naseljavanjem Slavena stvorile maltene velike carevine koje su Bosnu osvajale kad im se prohtjelo.I mada se Bosna od početka pominje kao zasebna teritorija koja je zadržala I svoje ilirsko ime pa samim tim možemo predpostaviti I neku državotvornu plemensku ili kakvugod organizaciju koja je starija od susjednih joj država jugoslovenska istorija je priznaje samo kao geografski pojam. Postanak I pojam država se na ovim prostorima razvlačio I razvlači od strane srpskih I hrvatskih “istoričara”I prilagođava raznim “veliko”projektima susjednih država na taj način da se oskudni podaci tumače različito za Bosnu a različito za Srbiju I Hrvatsku .Dok je bilo kakvo pominjanje Srbije I Hrvatske(Raške) maker I kao vazalnih ili država koje su u sastavu večih imperija dokaz za njihovu državotvornost,bilo kakvo pominjanje Bosne se može tumačiti samo kao geografski pojam.Geografski pojam koji je ipak jedan od najstarijihi na Balkanu.

U Prvom udžbeniku »Istorija države i prava naroda FNRJ« iz 1948. g. od Dragoslava Jankovića u kojem on, među ostalim, obrađuje »Predfeudalne države jugoslavenskih naroda«. djelo je podijeljeno u pet glava i to upravo onako kako Janković tada dijeli jugoslavenske narode u pet predfeudalnih država! To

su: Hrvatska, Raška i Duklja, Makedonija, Slovenija, te Bosna i Zahumlje.Početak pete glave . »Preddržavno, plemensko uređenje u Bosni i Zahumlju (Hercegovini) održalo se duže no u ostalim južnoslovenskim zemljama. U X veku kada su ve

oformljene ili se oformljuju prve hrvatske i srpske države, Bosna se pominje prvi put u istoriji, kao jedna mala oblast oko doline gornje Bosne. Pominje je prvi car Konstantin Porfirogenet u spisu De administrando imperio pod nazivom Bosona (u drugim kasnijim spomenicima ona se naziva i Bosonium, Bessena, Bothna, Bissena, Bosna).Njena istorija od X do XII vijeka je istorija jedne oblasti, banovine, koja je stajala u tešnjoj političkoj vezi kad sa hrvatskom, kad sa srpskom predfeudalnom državnom, a od XII stolječa pa za dugo njena se politika istorija odvijala u stalnoj borbi protiv osvajačkih težnji Ugarske i papske kurije«. Prateći dalje njezin politićki razvitak Janković izlaže kako je Bosna u X. st. »dio Raške«, a zatim je zajedno s ostalim državama došla pod vlast Bizanta da bi »posle smrti cara Vasilija ušla u sastav Dukljanske kneževine«.

Neosnovano I neistoriski ali bar se pominje.

U trečem izdanje istoga udžbenika ! Glava peta iz prvoga izdanja (Bosna i Zahumlje) jednostavno nestaje! Sada peta glava nosi naslov: Opšte crte u socijalnoekonomskom i političkom uređenju ranofeudalnih država jugoslovenskih naroda.Naslovi ostalih poglavlja ostali su isti, premda je Bosna sa Zahumljem nestala iz programa. Zato u drugoj glavi (Raška i Duklja) izlaganje počinje ovako: »Ona slovenska plemena od kojih je kasnije formiran srpski narod, zauzela su bila prilikom naseljavanja centralni i severozapadni deo Balkanskog Poluostrva, i to krajeve oko Lima i gornje Drine, zajedno sa slivovima Pive i Tare, dolinu Ibra i gornji tok Morave, zatim područje Soli (Tuzla) i oko gornjeg tokaBosne«.

Dakle brišemo I ono malo Bosne iz istorije i sve naseljavamo Srbima.Takvih primjera je u jugoslavenskoj historiografiji bezbroj I možemo Ih nači na svakom koraku i u svim uđbenicima iz kojih smo I mi učili .

Bosna i Hercegovina-Brazil

Bosna i Hercegovina-Brazil

Večeras je odigrana prijateljska utakmica između fudbalskih reprezentacija Bosne i Hercegovine i Brazila.Nakon odlične igre naših Zmajeva utakmica je završena rezultatom  1:2.Več u trećem minutu Brazil preko Marcela dolazi u vodstvo iskoristivši naš početni respekt prema petorostrukim svjetskim prvacima.U trinaestom minutu nakon što je Džeko dodao loptu do Ibiševića ovaj matira brazilskog golmana.

Gol Ibiševića

U nastavku utakmice vodila se slobodno mogu reči izjednačena igra.U drugom poluvremena Zmajevi su dijelovali močno i usudio bih se reči da su nadjačali Brazil koji osim par stvarno brilijantnih poteza svojih vedeta nije imao ozbiljnije prilike za gol.U par navrata Džeko je imao izglednije prilike za postizanje gola,na žalost danas mu nišanske sprave nisu bile podešene te su udarci odlazili preko gola.U prvom  minutu sudijske nadoknade nakon ubačaja Hulka u naš šesnaesterac lopta pogađa Papca i ulazi u naš gol te se time postavlja i konačan rezultat utakmice Bosna i Hercegovina-Brazil 1:2.Čestitam Zmajevima na odličnoj igri i zalaganju.

Nakon utakmice na pres konferenciji selektor Safet Sušić je izjavio "Šteta što nismo izdržali do kraja. Nakon lošeg otvaranja utakmice i primljenog gola, uspjeli smo konsolidirati redove i igrati sve bolje. Imali smo i dosta šansi, momci su se zaista trudili te odigrali maksimalno ozbiljno. Ne mogu da budem nezadovoljan. S druge strane bio je veliki Brazil, praktično u najjačem sastavu. Zaista je šteta što nismo izdržali do kraja",.
Na pres konferenciji je bio i naš kapiten Emir Spahić koji je izjavio
"Pozitivno je to što smo se uspjeli konolidovati i uspostaviti ravnotežu, imali smo dovoljno prilika čak i za preokret. Šteta zbog tog nesretnog gola. Nisam nezadovoljan igrom, ali ne mogu biti sretan nakon poraza, pa makar to bilo i protiv Brazila"





Brazil vs Bosnia 1:0 (Marcelo) by mostravae0
Brazil vs Bosnia 1:1 (Ibisevic) by mostravae0

Istorija Bosne-Goti,Avari i Slaveni

U 3. vijeku na podrucje Bosne upadaju Goti i nanose teske poraze Rimskoj vojsci,ostajuci prisutni na podrucju Bosne sljedecih 300 godina,a takodjer se dogadjaju invazije Huna (u 4. vijeku) i Alana (u 5. vijeku).

BIZANTIJA

Pocetkom 6. vijeka Goti bivaju porazeni od Bizantijskog Cara Justinijana,te se podrucje Bosne,od tada,barem nominalno,nalazi pod kontrolom Bizantije.

AVARI I SLAVENI

Krajem 6.vijeka na teritoriju Bosne stupaju dvije nove skupine,a to su Avari i Stari Sloveni.Historija Avara i Starih Slovena do toga trenutka je bila vrlo isprepletena...bivajuci cesto saveznicima,ali i protivnicima,mada je dokazano da su Avari uvijek bili nadmocniji,iako manje brojniji od Starih Slovena,prvenstveno zahvaljujuci njihovom superiornijem vojnickom umijecu.Avari i Stari Sloveni se naseljuju u nizinskim dijelovima Bosne,a domicilno stanovnistvo Iliri,koji su se vec ranije krvno izmijesali sa Gotima i Keltima,povlaci se u planine.Tek kasnije,u dodiru ovih grupa,Slaveni i Avari upoznavaju tekovine staroevropske kulture,a zatim dolazi i do krvnog i etnickog mjesanja stanovnistva i formiranja potpuno zasebnoga antropoloskog tipa stanovnika Bosne,kog karakterisu naglasena korpulentnost i snazni misici.Ono sto karakterise duhovnu stranu Bošnjana toga doba,jeste drugaciji mentalitet u odnosu na svoje susjede,drugaciji odnos prema vjeri,odbojnost prema svakoj vrsti podredjenosti i nasilja,upadljiva srcanost i hrabrost,naglaseno postenje i dobrota,kojim su ih u okruzenju cak i imenovali,te su poznati kao "Dobri Bošnjani"Bošnjani kao narod dobili su svoje ime po prostoru na kojem zive,tj. po nazivu za zemlju "Bosna",a sama rijec "Bosna" potice jos iz antickog doba (Basana ili Basina - Bosna) i Ilirskog je porijekla.To nam vrlo jasno govori da su se novoprispjeli Slaveni i Avari jednostavno uklopili u autohtonu masu stanovnistva u Bosni,poprimajuci domicilna(Bosanska)kulturna i duhovna svojstva.Takodjer,veoma je bitno uociti da Bosanski starosjedioci jos iz kasne antike posjeduju vrlo konkretne forme narodnog organizovanja,cime se jedino moze objasniti cinjenica da Bosanski starosjedioci po smirivanju situacije sa doseljenicima konsoliduju svoju vlast u Bosni,uz neke izmjene,npr. anticke dekucije postaju zupe,princepsi postaju zupani ili knezovi,a arhizupan postaje Ban (rijec "Ban" je avarskog porijekla).Sve ovo ubrzo rezultira i formiranjem prve Bošnjacke Drzave,o kojoj se prvi pisani tragovi pojavljuju vec 958 godine,kada Bizantijski Car Konstantin Porfirogenet u svome djelu "De administrando imperio",opisujuci zemlje nad kojima ima vlast,po prvi put spominje "Horion Bosona",sto u prijevodu znaci "Zemlja Bosna"

Zašto RS ne poštuje Brčko distrikt

Dobro bi pitanje bilo i zašto Vlada Republike Srpske ne poštuje svoje zaključke donesene u vezi granica RS i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

Da podsjetim Vlada RS je na sjednici od 01.12.2011.Godine donijela zaključak po kojem se "objavljuje i stavlja u promet kartografska osnova administrativne karte RS i Brčko distrikta". Po toj karti se jasno vidi da RS prestaje kod Brčko distrikta.Dakle RS više nema pretenzija prema dijelovima teritorije Brčko distrikta BiH?Tada je ta vijest objavljena u pojedinim medijima uz zaključak da je ispunjen i poslednji uslov za prestanak arbitraže nad Brčko distriktom Bosne i Hercegovine.Pozitivno rekli bi smo iako sa trinaest godina zakašnjenja.Evo kako ta karta izgleda.

RS u dejtonskom okviru

Nakon toga su na volšeban način nestale večine karata sa sajtova Vlade RS vladinih medija i medija bliskih Vladi.nestale su sve karte iz najavnih i odjavnih špica i sa i bez distrikta kao dijela RS?Dakle sada teško možemo da vidimo kako RS ustvari izgleda bez Brčko distrikta BiH.Slučajnost ili želja da u glavama ostane ona slika Rs sa dijelom Brčko distrikta u okviru nje?

Ipak,nisu nestale sve karte ostala je jedna ,tačnije dvije karte na zvaničnom sajtu Vlade RS koje i dalje prikazuju RS u kojoj se jasno ne vidi nalazi li se  dio Brčko distrikta BiH u Republici Srpskoj ili ne.

Karta RS na sajtu Vlade RS-e

 

 

 

Meni se čini da je na ovoj karti Brčko distrikt Bosne i Hercegovine u sastavu RS .Optička varka,iluzija za narodne mase ili nešto treće?

Zašto Vlada RS ne poštuje svoje odluke i zašto nam nije omogućen uvid u kartu RS onakvu kakva je Bez teritorija koje joj ne pripadaju.Cenzura vladajućih na dijelu ili nedostatak nepristrasnih "kartografa"?Ima li vladajuća garniture u RS i dalje pretenzije prema teritorijama koje joj ne pripadaju?

Zaim Imamović

Zaim Imamović, jedan je od najvećih interpretatora sevdalinke zaslužan za njen razvoj i opstanak.

Rođen je 26. augusta 1920. godine u Mrkonjić Gradu. Živio je u Travniku. Skoro sav svoj život proveo je u Sarajevu, a povremeno je odlazio u Počitelj na imanje, u svoju vikendicu.  Umro je u Sarajevu 2. februara 1994. godine.

 Ostaje nam sjećanje na evergrina u narodnoj muzici Bosne i Hercegovine. Ime Zaima Imamovića, kao estradnog narodnog umjetnika, interpretatora, kompozitora, ostalo je upisano u antologiju sevdahlinke i pjesama drugih naroda. Većinu svoga života proveo je u tumačenju i interpretiranju sevdahlinke.

 Po rođenju iz Mrkonjić Grada nakon godinu dana sa svojim roditeljima prelazi da živi u Travnik i nastanjuju se na periferiji zvanoj ”Bojna”. Tu je proveo petnaestak godina, dok se 1936. godine nije nastanio u Sarajevu. Ostao je bolan za Travnikom, a to je grad sevdaha i sevdahlinka koji je imao svoju pjesmu ”Kolika je viš’ Travnika bojna?” pa je Zaim za nju i sentimentalno vezan, tako da je rado stavljao na svoj repertoar. U Sarajevu je učio tekstilni zanat, a pomalo je svirao na dvorednoj harmonici koju mu je otac kupio. Njegov brat Hadže i sestra Đula u to vrijeme bili su članovi MKUD ”Gajret”. Poveli su jedne večeri i Zaima na probu, gdje je horovođa Cvjetko Rihtman pristao da čuje Zaima kako pjeva i odmah ga zadržao. Napustio je tekstilni zanat u jesen 1939. godine. Pored pjevanja u horu nastupao je na zabavama Društva prateći se sam uz harmoniku. Već tada se otkriva Zaimov talenat za umjetnost. Prava njegova karijera počinje 10. aprila 1945. godine. Tada pristupa Radio stanici Sarajevo. Svojim glasom i osjećajem opija slušaoce. Upravo tih dana Radio Sarajevo počinje sa emitovanjem programa i okuplja pjevače. Prvo javljanje je 10. aprila 1945. godine kada je tehničar na radiju Đorde Lukić-Cigo objavio: ”Ovdje Radio stanica Sarajevo. Danas je Njemačka kapitulirala.” Tada su mnoge emisije išle ”uživo” jer se oskudijevalo sa tehnikom i opremom. Svaka greška ne bi se mogla brisati, ostala je u eteru. Samo na takav način se mogao ocijeniti kvalitet pjevača. U doba kada se gramofonske ploče nisu tako mnogo snimale, kada smo narodnu muziku slušali preko rijetkih radio prijemnika (Kosmaj, Nikola Tesla, Vesna...), tada smo mnogo više saznavali šta je lijepo u muzici, a naročito u bosanskohercegovačkom sevdahu. U to vrijeme se Zaim predstavio sa tri melodije po kojima smo ga zapamtili: ”Gledaj me draga”, ”Mujo kuje konja po mjesecu” i ”Konja vodim, pješke hodim”. On već tada postaje pjevač po osjećaju, a pjesnik po duši, umio je da nam dočara prosto romantična doba koja još samo u sevdahlinkama postoje, da nam ih približi, da ih osjetimo i shvatimo. Njegovi uzori su bili danas skoro zaboravljeni pjevači: Rešad Bešlagić iz Tuzle i Sulejman Džakić. Rado ih je slušao i od njih učio kako pjesmu treba usavršiti i interpretirati. Pjesme je prikupljao i upotpunjavao svoj već tada bogati repertoar. Njegov glas je osoban, a pjevao je manirom koji je bio blizak, ali ipak neuhvatljiv za mnoge pjevače narednih generacija. Zbog toga se do sada nije pojavio pjevač za kojeg bi moglo da se kaže: – pjeva kao Zaim Imamović. Iako danas neki kažu blizak mu je Andrija Števanić, ipak, Zaim je Zaim, nezamjenjivi pjevač. Pjevao je malo kroz nos, ali mu se nažal ne uzima kao vokalni nedostatak, već kao sredstvo pomoću koga dočarava atmosferu Orijenta. Otuda nije ni čudo što je reprezentovao našu zemlju na Folklornom festivalu mediteranskih zemalja u Alžiru. Majstor je dinamike pjevanja, što je veoma bitno za uvjerljivost interpretacije. Sarajevo je bilo metropola sevdaha, pa su mnogi pjevači imali želju da ostanu i da žive u njemu, jer je u poslijeratnim danima, iza 1945. godine, jedini put afirmacije bila Radio stanica Sarajevo. U predratnoj generaciji pjevača bili su: Samija Alajbegović, Munevera Berberović, Esma Buljubašić, Lela Karlović, sestre Mira i Dragica Sabljak, Mica Talaja, Kadira Karahasanović, Enver Ekić, Arif Merdžanović, Hamdija Samardžić, Alija Nuhbegović (pjeva, svira harmoniku i klavir, poslije postaje i novinar), Jozo Penava (poslije postaje i vođa Tamburaškog orkestra Radio Sarajeva), Osman Plivčić, Varešanović, te Avdo Buzar kafanski pjevač i svirač, i drugi Tek negdje iza 1945. godine pojavljuje se nova garnitura pjevača u kojoj je Zaim Imamović (pjevač, harmonikaš i frulaš), Ibrahim Aščerić, Vejsil Hadžibegić, Jozo Kristić, Slobodan Lukić, Tugomir Alaupović, te oko 1950. godine nastupaju: Zumra Mulalić, Nada Mamula, Nadežda Cmiljić, Radmila Jagodić, Izeta Selimović-Beba, Mile Petrović, Vlado Mulić, Božidar Ivanišević, Mile Bogunović (pjevač, voditelj, humorista), Milan Eterović, Mileta Rajčević, Safet Isović, Himzo Polovina, Zehra Deović, Zora Dubljević, Meho Puzić, duet Mustapić-Sušac, Husein Kurtagić, Nedjeljko Bilkić, Stanimir Petrović-Lale, Zekerijah Đezić i mnogi drugi. Mnogi od ovih pjevača postali su veterani sevdahlinke i divne narodne izvorne pjesme, koje je u to vrijeme naročito Radio Sarajevo arhiviralo i emitovalo. Ipak, najveći veteran pjesme je bio Zaim Imamović. Mnoga od poznatih imena učili su od Zaima i većina od njih je kazala da je Zaim nezamjenjivi izvođač sevdahlinke.
Sevdahlinke koja ima svoju dušu i koja je u narodu nastala, živjela, mijenjala se, bila je do današnjih dana i ostala izraz svega onoga što je naš narod na ovim prostorima kroz vijekove živio i osjećao. Sve je kroz pjesmu kazano. Sevdahlinka je sačuvana, prenošenjem s koljena na koljeno, usmenim putem od grla do uha, od uha do grla. Njeni mnogi autori melodija i teksta su nepoznati, zato je i postala izvornom baštinom naroda koji je čuva i njeguje. Dakle, narod je njen kolektivni autor. Zaim je izraziti tenor, s lijepo obojenim glasom, jasnom dikcijom i izrazitim smislom za melizmatičko ukrašavanje melodija koje je interpretirao. Safet Isović – veteran narodnih pjesama često i ponosno ističe da se smatra Zaimovim učenikom. ”Zaim Imamović je bio prava škola lijepoga pjevanja naše bosanskohercegovačke gradske pjesme – sevdahlinke. Svejedno što je godinama bio jedan od najpopularnijih pjevača u zemlji, i nije nebitno najbolji, skromnog, tihog i nenametljivog Zaima Imamovića nikada nije pratio veliki publicitet u štampi. Imao je boju glasa zahvalnu, sjajnu i sjetnu kakvu niko nema. Zaim je imao poseban tenor, a iznad svega ukrašavao je svaku sevdahlinku na svoj način, posebnim ukrasom. Koristeći svoju tehniku, bio je karakterističan, dolazio je do efektnih rješenja u najtežim pjesmama. Imao je osoben glas, velikog volumena, velikog intenziteta, iako je pjevao na lagani i ležeran način. On nikad nije pretjerivao, imao je određenu mjeru za pjesmu.” Znao je i snimio Zaim mnogo narodnih pjesama za arhiv RTV Sarajeva koje su preuzimale i druge Radio i televizijske stanice u zemlji i inostranstva Obišao je zemlju i gradove, a bio je sa pjesmom i na nekoliko kontinenata. Učesnik je karavana pod nazivom ”Sevdah putuje Evropom”. Svuda je dočekivan i ispraćen ovacijama. Reprezentovao je našu narodnu pjesmu dostojanstveno i na najprofesionalniji način. U vrijeme kada je bio najpopularniji najmanje je zarađivao. Živio je od plate skromnog službenika Radio Sarajeva čiji je zadatak, uz ostalo bio da putuje, pjeva i uveseljava bez honorara, a počesto i bez putnih dnevnica se iste večeri morao vraćati u Sarajevo. Ne mogu a da ne iskažem nekoliko naslova sevdahlinki koje su se našle na njegovom prebogatom repertoaru: ”Haj, Moščanice vodo plemenita”, ”Od kako sam sevdah svezo”, ”Okreni se niz đul-bašču”, ”Haj, sadih almu na sred Atmejdana”, ”Ja zagrizoh šareniku jabuku”, ”Đul Fatima po đul-bašči šeće”, ”Haj, bejturane, aman, Bog t’ ubio grane”, ”Snijeg pade drumi zapadoše”, ”Kad puhnuše sabah-zorski vjetrovi”. Po mome mišljenju jedan od najljepših snimaka RTV Sarajeva je pjesma koju je snimio sa Narodnim orkestrom Radio Sarajeva, a to je: ”Oj, djevojko, ašik dušo” Nakon Drugog svjetskog rata na njegovom repertoaru su se našle i novokomponovane narodne pjesme bliske izvornom narodnom melosu. U svojim kompozicijama je i pisac teksta i kompozitor muzike. Često je sarađivao u tandemu kao pisac teksta ili kompozitor muzike sa Jozom Penavom tadašnjim rukovodiocem Tamburaškog orkestra Radio Sarajeva. Takođe je sarađivao sa veoma cijenjenim harmonikašem i vođom Narodnog orkestra Radio Sarajeva Ismetom Alajbegovićem-Šerbom sa kojim je bio nerazdvojan sve do njegove smrti 28. jula 1987. godine, a na tekstove pisca Safeta Kafedžića je komponovao muziku. Prva novokomponovana pjesma koju je Zaim zapjevao bila je kompozicija Joze Penave ”Bosno moja poharana”, zatim ”Sarajevo, behara ti tvoga”, koja glasi: Sarajevo, behara ti tvoga, znaš li reći šta za dragog moga? Otišo je već godinu dana, ja ga čekam tužna, rasplakana. Dođi, dragi, milovanje moje, pa utješi bolno srce moje. Uzalud je tvoj otac i mati, kad me, dragi, tvoj pogled ne prati.

Zaim Imamović

Od pomenute pjesme se nije odvajao; uvijek bi je među prvima stavljao na repertoar. Taj njihov zajednički biser je u pravom smislu obogatio bosanskohercegovački narodni melos. Evo i nekoliko naslova Zaimovih novokomponovanih narodnih pjesama: ”Slavuj pjeva na beharli grani”, ”Sve behara i sve cvijeta”, ”Ne pitaj me stara majko”, ”Nekada sam sevdisao”, ”Što je lijepo vrelo Moščanice”, ”Na đerđefu vezak veze Fata”, ”Imam dragu u sokaku mome”, ”Srušila se kula i kapija”, ”Sinoć gledam sjajnu mjesečinu”, ”Zašto si me majko rodila”, ”Sjećaš li se draga prošlog ljeta”, ”Mrkonjiću, rodni grade”, ”Kada dođem rodnom kraju”, ”Oj, jeseni tugo moja”, ”Moj sokole, sine od zakletve”, ”Boluje mi moja draga”, ”Da sam sjajna mjesečina”, ”Kad u bašči zaspu đul behari”, ”Azemina”, ”Ne čekaj me niti sanjaj”, ”Znaš kad sam ti ljubav darovala”, ”Kad akšam dođe u mahalu staru”, ”Nije zlato sve što sija”, ”Pokraj Jajca teče voda Pliva”... Za cijeli svoj život drugovanja sa narodnom muzikom dobio je mnoga priznanja. RT Sarajevo je snimila i u nekoliko repriza emitovala jednosatnu emisiju o Zaimu Imamoviću pod nazivom ”Čovjek i vrijeme”. Nastupao je s mnogim veteranima narodne muzike, u prvoj emisiji RTV Sarajeva pod nazivom ”Sijelo na vrelu Bosne”, te u serijalu ”Priče o starim gradovima” i u posljednjem serijalu emisija pred sami rat 1992. godine pod nazivom ”Meraklije” urednika Vehida Gunića i muzičkog urednika Spasoja Beraka-Spase. U ovom serijalu je imao nekoliko svojih numera odmah u početku emisije, a u podnaslovu ”Pjesme srca”. Nastupao je i snimao audio kasete, gramofonske ploče pjevajući sa svojim sinom Nedžadom. Učesnik je mnogih festivala, naročito festivala ”Ilidža” na kojima nikada nije ostajao bez priznanja i nagrada žirija ili publike. Na festivalu ”Ilidža 1969. godine” uz poznate muzičke stručnjake postaje i sam član žirija. Na vrhuncu karijere snimio je bezbroj lijepih pjesama za arhiv Radio Sarajeva. Među njima je i pjesma ”Lov lovio Muhareme”. Na melodiju davno nastalu u narodu, pjesnik Safvet-beg Bašagić darovao je tekst, a Zaim svoju interpretaciju ”Evo ovu rumen ružu”. Sa ovom pjesmom Zaim se proslavio i smatrao je draguljem naše baštine. U rano proljeće, kad sve cvijeta i behara, kada je Hercegovina najljepša često je Zaim posjećivao Počitelj, darovao mu je i pjesmu ”Pjesma Počitelju”. Pored bosanskohercegovačkih sevdahlinki pjevao je i pjesme drugih naroda. Naročito mu je bio blizak melos sandžačkih muslimana. Posebno nam je dokazivao da je jedna od sandžačkih bisera pjesma ”Kafu mi draga ispeci oh aman, aman, dušo za mene”, koja je prvo bila interpretirana od crnogorskog pjevača Zejbe Pekušića, zatim malo preuređena muzički od Predraga Gojkovića-Cuneta iz Beograda, pa do izvedbe ”Pljevaljskih tamburaša”. Istu je Zaim uvrstio u svoj repertoar. Nastupao je na dosta koncerata u duetu sa Nadom Mamulom; u dijalogu je snimio nekoliko pjesama sa prvom damom sevdaha Izetom Selimović-Bebom. A to su pjesme: ”Hajde dušo da ašikujemo”, ”Evo mene u tom kolu” Sa Nadeždom Cmiljić i grupom pjevača u dijalogu pjeva ”Hercegovačku zdravicu”. Pjevao je sa Safetom Isovićem, te Milom Petrovićem ”Zvijezda tjera mjeseca”, ”Igrali se konji vrani”, te u duetu sa Milom Petrovićem ”Zelen lišće goru kiti” (Đure Jakšića). Često je nastupao u mješovitoj grupi narodnih pjevača koja je djelovala u Radio Sarajevu između šezdesetih i sedamdesetih godina. Negdje pedesetih godina u tvornici ”Jugoton” iz Zagreba, za nepuna tri dana snima trideset tri pjesme na petnaestak gramofonskih ploča i jednu LP ploču koje su bile vrlo krhke kvalitete (78 okretaja). Pojedinci u Radio Sarajevu su se prije rata 1992. godine neodgovorno ponašali prema stvaralaštvu Zaima Imamovića, ali i drugih solista. Mnogi arhivski snimci su uništeni, jedva je ostala emisija od petka, 2. oktobra 1964. godine u trajanju od 20 minuta, a pod nazivom ”Govore o sebi, pjevaju za vas” (O Zaimu Imamoviću, urednik Zvonimir Nevžala). O Zaimu su spjevane i pjesme za njegova života. Jedna od takvih je i ”Kad zapjeva Bosna naša” (autora Jovice Petkovića) a u izvedbi na gramofonskoj ploči (45 okretaja) pjeva Muhamed Pašić-Mašura. Poznati pjesnik i prevodilac Sinan Gudžević, koji je rastao negdje na visokom Pešteru, ponesen i oduševljen Zaimovim pjevanjem, prilikom posjete Zaimu rekao je: ”Zamišljao sam da živa ljudska legenda, Zaim Imamović, živi u svili i kadifi, kad ono tamo, Zaim živi skromno kao i svi smrtnici. On je, bolan, pravi rođeni, autentični narodni umjetnik...” Sinan mu je posvetio i jednu od svojih pjesama. Pjesma Zaimu Imamoviću Zaime, Svi vole kad pjevaš Iz grudi da se svuda čuješ a usta ne otvaraš...

Pred kraj života nečujno se povukao. Tiho je drugovao s pjesmom čiji je i autor: Bosno moja plemenita U mladost me vrati, Ja ću tebe za života, S’ pjesmom darivati...

U ratu 1992. godine pa do smrti Zaim je preživljavao. To su za njegovu starost, iscrpljenost i zdravstveno stanje bili veoma teški dani. Priča se da se za vrijeme agresije, snalazio, te dolazio u kolega i prijatelja da traži hranu, te da je svoju harmoniku nosio na pijacu da je proda kako bi preživio (sedmični list ”Ljiljan” 1995. godine). Posljednji stihovi pjesme ”Bosno, moja plemenita” kaže srce umjetnika se umorilo, iscrpilo i napatilo, prestalo je da kuca u Sarajevu, gdje je pokopan u gradu u kojem je proveo najveći dio života. Ostalo nam je sjećanje na Zaima – evergrina u narodnoj muzici. Za sve mu hvala. Nakon njegove smrti izdata je knjiga pod naslovom ”Slovo o Zaimu”, u prilogu 10 audio kaseta njegovih najboljih interpretacija pohranjenih u ručno rezbarenoj drvenoj sehari.

Poslušajte i interpetaciju jedne od sevdalinki u izvošenju ovog doajena BiH sevdalinke:Kahvu mi draga ispeci

Zvijezda tjera mjeseca

Zvijezda tjera mjeseca,

Za goru ga zatjera,

za goricom vodica,

na vodici curica,

b’jelo lice umiva.

"Daj mi malo vodice

iz te b’jele ručice!"

"Ne dam, dragi, ni kapi,

nek’ ti duša iskapi,

zbog sinoćnje besjede!

Zbog sinoćnje besjede

i rumene jabuke.

Drugoj daješ rumene,

meni mladoj uvehle,

uvehla ti duša ta!"

Narodna pjesma

English translation

Star chases the Moon
It chases it behind the hill

Behind the hill is water
Upon the water a girl
Washing her white face

‘Give me some water girl
From your white hand’

‘I won’t give you a drop dear
May your soul fade away
Because of what you said last night

Because of what you said last night
And the ripe apple

You give the red apples to another girl
And to me only the stale ones
May your soul become stale

Poslušajte i pjesmu u interpretaciji hanke Paldum

Istorija Bosne-Rim

Ilirija

Poslije  Batonovog ustanka cijelo podrucje Bosne biva cvrsto pod kontrolom Rimljana,koji potom uspostavljaju svoja naselja i mrezu puteva sirom Bosne.Ovi putevi su bili potrebni Rimljanima za njihovo daljnje vojno napredovanje,a i za prijevoz zlata,srebra i olova koji se eksploatisu iz rudnika koje Rimljani otvaraju po cijeloj Bosni.Tokom Rimske vlasti siri se upotreba latinskog jezika u Bosni,a u novosagradjena Rimska naselja doseljavaju se kolonisti iz svih krajeva Rimskog Carstva...najvise iz Italije,Afrike,Spanije,Njemacke,Grcke,Sirije,Palestine,Egipta,itd..Od druge polovine II vijeka nove ere zabiljezeno je naseljavanje podrucja Bosne brojnim Rimskim vojnim veteranima,dok se ogroman broj samih Ilira regrutuje u Rimske legije,te od konca II vijeka nove ere Ilirska podrucja bjehu snazna vojna izvorista za brojne Rimske guvernere i generale,koji postaju Rimski Imperatori.Prvi od njih,Septimus Severus raspusta Pretorijsku gardu,kada on dolazi u Rim 193 godine,i zamjenjuje je Ilirskim trupama.Jedan Rimski historicar iz toga doba opisuje ove Ilirske vojnike kao "rulju"koja izgleda poput "divljaka" i koja ulijeva strah u kosti svojim izgledom,govorom i ponasanjem".Mnogi drugi Rimski i Grcki izvori zauzimaju istovjetan "superioran" stav prema njima.Zanimljiv je jedan komentar,koji je sacuvan,od Grckog geografa po imenu Strabo (63 p.n.e. - 25 n.e.),gdje on biljezi da je tetoviranje bilo veoma prosireno medju Ilirima.Njegovo svjedocenje o tome je potvrdjeno mnogo,mnogo kasnije,kada arheolozi u Ilirskim grobnicama sirom Bosne,nalaze i igle za tetoviranje.Mnoga druga arheoloska nalazista ukazuju i na duhovni zivot Ilira,koji je prije svega bio zasnovan na njihovoj sprezi sa prirodom.Vrhovno bozanstvo Ilira je bilo zamisljano kao dlakavo musko stvorenje,sa kozjim nogama i rogovima,a nazivano je Silvan.

Silvan

Silvanova pratilja je bila Dijana (Thana),boginja lova , divljaci i prirode.Ona je na pronadjenim figurama predstavljena kao lovac sa strijelom u ruci i tulcem za strijele.Preko 300 spomenika Silvanu i Dijani je pronadjeno sirom Bosne,a narocito na prostorima Glamockog,Livanjskog,Duvanjskog polja,te u Srednjoj Bosni...Iliri su takodjer vjerovali i u gorske vile,nimfe,koje su im stitile izvore,potoke,planinske proplanke i pecine.Na spomenicima su predstavljene kao mlade razigrane i obnazene djevojke,i nerijetko u kolu u kojem svira Silvan.Tada,u anticko doba u Bosni postoji cak 40 razlicitih vjerovanja u 52 razlicita bozanstva.Do 3.vijeka podrucje Bosne pripada Zapadnom Rimskom Carstvu i nalazi se na samoj granici sa Istocnim dijelom.

Prva stvar na koju su se Rimljani fokusirali nakon okupiranja Bosne je bilo iskopavanje zlata. Već otprije se čulo za bogastvo ruda u Bosni, te historičari navode da je u doba cara Nerona bilo slučajeva da se samo u jednom danu dobivalo po 17 kg čistog zlata. Danas je sasvim sigurno da su se lukrativni rudnici nalazili u okolini današnjeg Kiseljaka, Fojnice, regionu Gornjeg Vakufa, te dolini Lašve. Pored zlata, kopalo se i srebro, uglavnom u području današnje Srebrenice, sa centrom u Domaviji ( Gradina kod Sasa). Pored važnosti rijetkih ruda, Bosna je bilo značajna i po rudnicima željeza koji su mnogo značili Rimu u doba napada barbarskih plemena na njihove granice (od II do V st. n.e.). Glavni rudnici su se nalazili u području oko današnjeg Prijedora, Sanskog Mosta, te Bosanskog Novog. Pored rimskog prisustva, stanovništvo je uglavnom ostalo vjerno svojim starim vjerskim tradicijama. Vrhovni ilirski bog je bio zaštitnik pastira, stada i šuma, po imenu Silvan. Njegova pratilja se nazivala Dijana (Thana), boginja lova, divljači i prirode. Neka plemena, kao Japodi, su više poštivali svog boga, kojeg su nazvali Bind. U gradskim sredinama uglavnom se slijedila zvanična religija Italika, ali i tu su Rimljani bili maksimalno tolerantni, jer su na bosanskohercegovačkom području boravili dužnosnici sa svih strana svijeta, tako da ne čudi ni podatak da je u jednom trenutku ovdje koegzistiralo 40 različitih vjera, i klanjalo se 52 različita boga.

 Proćitajte i Istorija Bosne-Batonov ustanak

Dodik priznao.U Srebrenici je izvršen genocid

Vjerovali ili ne ali da desilo se i to i to sada več daleke 2007 godine.Vjerujte svojim očima i ušima i pogledajte video u kojem Milorad Dodik priznaje genocid u BiH.

Umro je Nijaz Duraković

Nijaz Duraković

Umro je Nijaz Duraković.U 64-oj godini u Sarajevu uslijed infrakta umro je član ratnog predsjedništva Bosne i Hercegvoine ,predsjednik SKBiH, član  predsjedništva CK Savez komunista Jugoslavije, SKBiH - SDP,predsjednik SDPBiH,član predsjedništva Socijaldemokratske unije BiH - SDU BiH.Nijaz (Hakija)Duraković je rođen u Stocu 1949. godine. Osnovno i gimnazijsko obrazovanje stekao u Stocu. Studij sociologije završio 1971, magistrirao 1975, doktorirao 1979. Objavio 16 knjiga i preko 200 studija, istraživačkih radova.

 Na ratnom kongresu, 27. decembra 1992. godine Duraković je formirao novu stranku za koju je napisao program, davši joj ime Socijaldemokratska partija (SDP).
 Od 1992. do 1996. godine bio je član ratnog Predsjedništva Republike BiH. Tokom 1994. godine je bio predsjednik Državne komisije za ispitivanje zakonitosti u radu Republičkog MUP-a.

Predsjednik SDP-a je bio do 1997. godine kada tu funkciju preuzima Zlatko Lagumdžija. Od tada do 2002. godine je bio član Glavnog odbora i Predsjedništva Stranke.

Na Općim izborima 1998. godine, kao kandidat SDP-a bio je izabran na mjesto zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije (FBiH).

Na Općim izborima 2000. godine SDP ga nije kandidovao,i od tada počinje i raskol na liniji Zlatko Lagumdžija-Nijaz Duraković, dvije godine kasnije bio nosilac združene liste Stranke za BiH za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Tada je još zvanično bio član SDP-a, a izabran je sa 15.176 glasova.
 Duraković je bio redovni profesor na Fakultetu političkih nauka na predmetima "Uporedni politički sistemi" i "Međunarodni odnosi".

 Nek mu je lahka zemlja bosanska .

 Saopštenje Narodne stranke Radom za boljitak

 Povodom iznenadne smrti prof. dr. Nijaza Durakovića, bivšeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Narodna stranka Radom za boljitak izražava duboko suosjećanje sa porodicom, prijateljima, suradnicima i svima koji su poštovali lik i djelo prof. dr. Nijaza Durakovića.

Nijaz Duraković se borio i postojao za jačanje države Bosne i Hercegovine kao zemlje svih njenih građana, te se u svojim govorima i radovima uvijek zalago za jedinstvenu i postojanu Bosnu i Hercegovinu.

Narodna stranka Radom za boljitak žali zbog gubitka još jednog istaknutog naučnog radnika, borca za demokratiju i isticanje svih različitosti u Bosni i Hercegovini koje su naše istinsko bogatstvo. Akademska zajednica u Bosni i Hercegovini ostala je bez vrijednog člana.

Prof. dr. Duraković, hvala vam za sve što ste činili za ovu zemlju, u ime generacija koje dolaze.

(FENA)

Vanredna konferencija za štampu SDU BiH

Nijaz Duraković je bio patriota, volio je Bosnu i Hercegovinu i ljude koje nije dijelio ni po kojem osnovu, bio je čovjek koji je smatrao da je BiH dovoljno velika za sve koji je vole", kazao je danas u Sarajevu predsjednik Socijaldemokratske unije (SDU) BiH Nermin Pećanac na vanrednoj konferenciji za medije ove stranke povodom iznenadne smrti uglednog profesora i političara Nijaza Durakovića.

 [24 sata info] 

Pećanac je naglasio da je Durakovićev odlazak bolan za BiH, demokratsku ideju i sve članove SDU BiH, te da će ostaviti prazninu i nenadoknadiv gubitak za državu.

Citirao je Durakovićeve riječi da je "naše bogatstvo različitost ove zemlje, a da je naša različitost bogatstvo BiH", naglašavajući da je to moto koje mu je bilo vodilja.

Prigodno slovo o Durakoviću dao je i potpredsjednik SDU BiH Miro Lazović, koji nije uspio suzdržati emocije, istaknuvši da je svoje prve političke korake napravio uz njega.

"Odlaze ljudi svjedoci vremena, ljudi koji su trebali BiH. Sa njima odlaze i neispričane priče i priče o tome kako treba voljeti Bosnu i Hercegovinu", kazao je Lazović.

Podcrtao je da je otišla velika intelektualna, patriotska i demokratska gromada, te da će njegova djela za buduće naraštaje biti od koristi. Ustvrdio je da je Duraković sviju učio kako ne treba razdvajati BiH.

"Otišao je čovjek koji je bio veliki politički boem. Nijaz će nedostajati BiH, u to sam siguran, i velikom političkom projektu i pokretu - socijaldemokratiji, koji treba ostati na putu kojeg je on zacrtao. Otišao je moj prijatelj i moj učitelj", kazao je Lazović.

Član Predsjedništva SDU BiH Stjepan Kljujić smatra kako nema dvojbe da je otišao jedan od velikana bh. istorije u proteklih 20 godina. Istaknuo je da je Duraković stupio u odbranu BiH s dostojanstvom koje je imanentno ljudima tog vremena.

"Duraković je bio strastveni ljevičar. Prihvatio je demokratska, sekularna i multinacionalna rješenja za BiH. Bio je obrazovan i politički zreo čovjek. Otišao je još jedan od onih koji su branili BiH, zaslužio je poštovanje svih onih kojima je ova zemlja na srcu", kazao je Kljujić.

Da će tek nakon Durakovićevog odlaska mnogi postati svjesni koliki je on bio patriota, Bosanac i Hercegovac i čovjek koji se toliko zalagao za ravnopravnost svih, smatra njegov dugogodišnji prijatelj Nijaz Skenderagić.

Datum komemorativne sjednice posvećene Nijazu Durakoviću koju će organizirati SDU BiH u Komemorativnom centru Bare, bit će naknadno saopćen.

Fahrudin Radončić vlasnik Dnevnog Avaza i predsjednik SBB BiH

 "S nevjericom i sa izuzetnom tugom primio sam vijest o odlasku Nijaza Durakovića na bolji svijet. Prije 25 godina bio sam novinar zagrebačkog lista "Danas", a on predsjednik CKSK BiH i tada je za mene počela životna privilegija, kakvu smatram prijateljstvo sa vanserijskim naučnim radnikom i političarem, za koga se zaboravilo da spada među prve pobunjenike protiv velikosrpske politike Miloševićevog Beograda i Srpske akademija nauka i umjetnosti (SANU).

Početkom agresije, kada je zločinački general Vojislav Đurđevac ubio rahmetli Senada Šećerovića, Nijaz se našao na istoj meti JNA i bio se sklonio na nekoliko dana u mom stanu na Koševskom brdu. I tada, dok su ga pripadnici JNA 'ganjali' po Sarajevu da ga likvidiraju, on se bavio intelektualnim radom i pisao je stranice svoje započete knjige.

Zajedno smo proveli, vrlo često se družeći, cijelo vrijeme okupacije Sarajeva. I tada je bio nepokolebljivi pristalica multietničkog koncepta BiH. Bio je hrabar čovjek i političar, čija će nam znanja tek nedostajati. On je ličnost, koja spada u velike historijske temeljce bh. suverenosti i vrijeme koje dolazi tek će to dodatno potvrditi“, kazao je Radončić.

Istorija Bosne-Batonov ustanak

Ilirski ratnici

Najveca pobuna Ilira protiv Rimljana se dogodila 6.godine p.n.e. i trajala je cetiri godine.Centar pobune je bio oko Varesa i Vranduka,a vodje ove pobune su se zvali Boton i Pinez.Ova pobuna je prerasla u sveopsti Ilirski bunt protiv Rimljana,te je zabiljezena uspanicena izjava,koju je Rimski Car Oktavijan izrekao u Rimskom Senatu,kada je rekao :"Pobunjenici krecu na Rim!".Da bi ugusili pobunu Rimljani su bili primorani angazovati cak 15 legija vojske,od ukupno 25 koliko su ih tada imali...Naposljetku i sam vodja pobune Boton biva zarobljen,te je zabiljezeno da je,kada je upitan zasto je podigao pobunu,odgovorio:"Vi ste nam umjesto pastira poslali vukove..."Zadivljen njegovom mudroscu i hrabroscu , Rimski Car ga nije dao pogubiti,kako je to bilo uobicajeno,nego ga je zadrzao u Rimu...jos jedan detalj iz ove pobune je vrijedno naznaciti...Naime,dio pobunjenika kraj Vranduka,svjestan da ce izgubiti bitku protiv Rimljana,odlucuje se da se ne preda,vec zene i djeca skacu u vatru zapaljena grada,a muskarci su se medjusobno izboli macevima,naocigled zapanjenih i zadivljenih Rimskih vojnika.

Batonov ustanak (Bellum Batonianum) ili Veliki ilirski ustanak, je bio najveći vojni sukob između nekoliko ilirskih plemena i antičkog Rima koji je trajao četiri godine; od 6. do 9. godine n.e. Ustanak dalmatinsko-panonskih plemena dogodio se nakon decenije i po od uspostavljanja rimske prevlasti na prostorima Dalmacije i Panonije i perioda prividnog mira. Cezar Augustus je vodio aktivnu ekspanzionu politiku. Širenje rimske države preko Ilirije na sjever i istok bio je dio njegovih ambicioznih planova. Ilirska pobuna bila je prirodna posljedica velikog nezadovoljstva stanovnika Ilirije ogorčenih zbog loše uprave rimskih guvernera koji su nametnuli nepodnošljive namete.

Prikaz zarobljenih ilira iz Batonovog ustanka.

Tvršava Vranduk jedna od batonovih utvrda

Vođa ustanka bio je Baton (Bato). Rođen je vjerovatno između 35. i 30. godine p.n.e. na području "gornje" Bosne. Pripadao je Dezitijatima koji su naseljavali područja današnje centralne Bosne i Hercegovine. Od 33. godine p.n.e. Dezitijati su bili pod Rimskom vlašću sa statusom polu-nezavisnog civitas peregrini (naziv za slobodno stanovništvo koje je imalo određenu administrativnu i teritorijalnu autonomiju ali bez statusa građana Rima). U dato vrijeme navedene teritorije su bile dio rimske provincije Ilirikum čije je sjedište bilo u Saloni, na obali Jadranskog mora. Smatra se da je Batonova porodica bila uticajna a da je on kao odrastao muškarac bio politički i vojni zvaničnik Dezitijata
Razlozi sa pobunu su bili brojni i uslovljeni datim historijskim, političkim, ekonomskim i socijalnim okolonostima. Kao glavne razloge mogu se pretpostaviti slijedeći:
    * Sveopšta frustracija promjenama koje je donijela nova vlast
    * Okrutnost i nesposobnost nove uprave
    * Visoki porezi
    * Mobilizacija (masovna regrutacija Ilira za rat protiv Germana)
    * Ksenofobija
    * Osjećaj etničkog i kulturnog jedinstva među ilirskim plemenima
    * Svijest o sopstvenoj moći

Dakle, nekoliko ilirskih plemena iz Panonije i Dalmacije pobunili su se protiv rimske vlasti zbog visokih poreza i prisilne regrutacije. Naime, Rimljani su planirali napasti germansko pleme Markomani te je s tim ciljem na umu Cezar Augustus naredio mobilizaciju među Ilirima.
Antički historičar Marcus Velleius Paterculus (oko 19. p.n.e - 31. n.e) procijenio je da su snage ilirskih plemena bile jačine oko 200.000 pješaka i 9.000 konjanika. Procijenjeni broj pješadije je pretjeran, uzevši u obzir broj lokalnog stanovništva i mobilizaciju za rimske potrebe, realnija procjena bi bila do oko 120.000 ratnika (vojno sposobnih muškaraca).
Rimskih legija je na početku bilo osam; pet ih je bilo repoređeno kod Siscie (današnji Sisak, Hrvatska) pod komandom Tiberija, budućeg imperatora: Legio VIIII Hispana, Legio XIII Gemina, Legio XIIII Gemina, Legio XV Apollinaris i Legio XX Valeria Victrix. U Makedoniji i Meziji bile su tri legije pod komandom Aula Cecina Severa: Legio VII Claudia, Legio VIII Augusta i Legio XI Claudia.

Na kraju pobune, vojska na strani Rima bila je ogromna:

    * 10 legija (sa oko 50.000 legionara);
    * više od 70 regimenti pomoćne pješadije (oko 35.000 ljudi);
    * 14 jedinica konjanika (7-8.000);
    * više od 10.000 veterana;
    * nekoliko kohorti dobrovoljaca, plaćenika i saveznika iz Trakije.
Ustanak je počeo spontano i brzo se raširio. U proljeće 6. godine n.e. Dezitijatima iz centralne Bosne s Batonom na čelu uskoro su se pridružili Breuci čije se vođa također zvao Baton. U jesen iste godine, dva Batona su skupa vodili ujedinjenu armiju pobunjenika. Veoma brzo, rimske trgovačke rute su bile prekinute a vojne jedinice uništene. Za samo nekoliko sedmica cijela teritorija na kojoj je današnja Bosna bila je izgubljena za Rim. Umjesto daljih osvajanja Rim je gubio teritorije, što je vjerovatno stvorilo veliku uznemirenost. Historičar Suetonijus je opisao ovaj veliki ilirski ustanak (Bellum Batonianum) kao najteži po Rim još od vremena Punskih Ratova, oko dva stoljeća ranije, a vjerovatno najveći u vrijeme u Augustovo vrijeme. Dakle, Rim je morao poslati desetak legija i približan broj pomoćnih trupa (auxiliares), saveznike iz Trakije i plaćenike koko bi ugušio Ustanak. Vrhovni komandant ovih snaga bio je budući imperator Tiberije.
Najznačajniji doprinos ustanku su dali Dezitijati, Breuci, Dalmati, Mezeji, Andizeti, Kolapijani, Pirusti, moguće i Liburni te Japodi (iako su ovi drugi u dato vrijeme bili gotovo potpuno romanizirani). Jedan dio ustanika je prošao vojnu obuke u rimskoj vojsci i imao vrijedno ratničko iskustvo i vještine. Najvažnija odlika vojske ustanika bila je njena velika mobilnost a bili su lako naoružani.

Ustanici ipak nisu činili jednu kompaktnu masu i stiče se utisak da nisu imali ni jasan strategijski cilj i plan osim onog glavnog: da istjeraju Rimljane. Mudar potez bi bio koncentracija snaga oko Siscie i njeno zauzimanje a zatim razmještanje na područje jugoistoičnih Alpa i efektivno zapriječavanje prolaza rimskoj vojsci prema Iliriji. Također nisu očekivali ni intervenciju Tiberija, odnosno, brzu reakciju i premještanje njegovih trupa sa germanskog fronta u Ilirikum.
Glavno vojno djelovanje koje se moglo uočiti na strani ustanika je Batonov neuspješan pokušaj osvajanja Salone, rimskog administratvnog središta provincije, tokom kojeg su se Dezitijatima pridružili i Dalmati. Marcus Valerius Messalla Messallinus, guverner Ilirikuma, ipak je uspio odbiti napade i poraziti ustanike pa se Baton povukao sjevernije, gdje se sastao sa Breucima i njihovim Batonom.
Na sjevernom frontu ustanici su imali relativnog uspjeha pri pokušaju osvajanja Sirmiuma i na mons Almusu (Fruška Gora) koju su uspjeli zadržati neko vrijeme uprkos pomoći koju su na tom području Rimljanima pružili Tračani. Nedostajalo je vrlo malo i da zaustave spajanje rimskih legija koje su dolazile sa istoka u namjeri da se spoje sa glavninom snaga u Sisciji. Vođena je teška bitka u močvarama oko rijeke Volsce (Vuka, Hrvatska) gdje Ustanici nanose velike gubitke Rimljanima ali uz cijenu sopstvenog poraza.

Snage ustanika su djelovale i na južnom frontu, uz jadransku obalu, čak do Apolonije (antički grad na obali današnje Albanije), gdje su uspjeli osvariti nekoliko pobjeda i uzeti značajan plijen.
Panonska plemena su bila iscrpljena bolestima i glađu a njihovo jedinstvo dodatno oslabljeno potkupljivanjem od strane Rima. Nakon dvije godine gerilskih borbi po bosanskim planinama i močvarama Panonije, u ljeto 8. godine n.e. breučki Baton se predao Tiberijusu na obali rijeke Bathinus (Bosna) i izručio mu Pinesa, jednog od vođa. Zauzvrat je dobio amnestiju od Rima i dozvoljeno mu je da zadrži svoju poziciju vođe.
Ovaj preokret je veoma uzdrmao snagu ustanka jer su Panonci s Breucima činili značajan dio ustaničke moći. Nedugo zatim, dezitijatski Baton je uspio zarobiti breučkog Batona i odlučeno je da se on pogubi. Baton dezitijatski je nakon toga uspio ponovo pridobiti Panonce.
Naredne, 9. godine n.e. Tiberije i Germanicus su pokrenuli završne ofanzive protiv Dezitijata. U septembru 9. godine n.e. (samo nekoliko dana prije bitke u Teutoburškoj šumi) dogodile su se vjerovatno najteže bitke nakon kojih su Dezitijati morali prihvatiti poraz.
Moral Ilira zadivio je i same Rimljane. U posljednjoj velikoj bici, kada su Rimljani opkolili posljednji Batonov bedem otpora, grad Andretium, kod Salone, rimski hroničari zabilježili su slijedeće: "Ponosne ilirske žene sa djecom u naručju bacaju se za zidina grada u vatre koje plamsaju svud okolo. One se ne predaju Rimljanima, a Ilirski ratnici oduzimaju sebi život svojim mačevima..." [1].

Antički historičar Strabon navodi da nakon što je Baton zarobljen na teritoriji Dalmata, Tiberije je navodno upitao Batona i Dezitijate zašto su se pobunili a Baton je odgovorio: "Vi Rimljani ste sami krivi jer ste poslali vukove da čuvaju vaša stada a ne pastire." (prema Dionu Kasiju) Baton je odveden u Rim, po običaju prema kojem su se poražene vođe pokazivali kao trofeji a ostatak života je proveo u Raveni, Italija.
Ustanak je počeo prvo u zaleđu Dalmacije (područje današnje Bosne), među Dezitijatima koje je predvodio Baton a zatim se proširio među panonske Breuke koje su predvodili još jedan Baton i Pinnes. Ova plemena su predvodili ljudi sa određenim vojnim iskustvom stečenim tokom služenja u rimskoj vojsci i koji su, dakle, dobro poznavali i primjenjivali vojne metode i disciplinu. Zbog ovog ustanka, kampanja protiv Markomana morala je biti odložena a Tiberije uložiti svo svoje vojno znanje i vještinu.
Tiberije je poslao nekoliko jedinica kako bi spriječio napredovanje naprijatelja u slučaju da odluče krenuti na Italiju. Marcus Valerius Messalla Messallinus je uspio odbiti neprijateljsku armiju od oko 20.000 vojnika i zabarikadirati se u utvrđen Sisciu (današnji Sisak, u Hrvatskoj) gdje je sačekao dolazak Tiberija. Za to vrijeme Aulus Caecina Severus je odbranio Sirmium i odbio Breuke do rijeke Drave uz velike gubtike. Tiberije je stigao na područje ratnih dešavanja krajem godine kada je već veliki dio teritorija sve do Jadrana bio izgubljen sa izuzetkom dva navedena utvrđena mjesta. Tračani su se pridružili sukobu na strani Rimljana.

Ustanici su držali mons Almus (Fruška gora), sjeverno od Sirmiuma, gdje su uspeli odoljeti tračanskoj konjici kralja Remetalka I. Tračani su imali zadatak i da spriječe invaziju na Makedoniju i to im je uspjelo ali na jedvite jade.
Avgust, pošto nije bio uvjeren da će Tiberija uspjeti smiriti Dalmaciju dovoljno brzo, u zonu operacija poslao je i Germanikusa, koji tada bio tek kvestor.
Tiberijeva taktika bila je jasna. Trebalo je spojiti dvije rimske armije; onu iz Ilirikuma i onu iz Makedonije i to na liniji Siscia-Sirmium kako bi razdvojio snage ustanika: panonsku grupu na sjever od rijeke Save a dalmatsku na planinsko područje Bosne. No, za to su mu bile potrebne i dodatne trupe. Nastavilo se sa prikupljanjem dodatnih kohorti dobrovoljaca a došle su i još dvije legije (Legio IIII Scythica i Legio V Macedonica) na istočni front pod komandom Marka Plauzia Silvana, guvernera Galacije i Panfilije. Ove dvije legije pridružile se se onim pod komandom Cecina Severa tako da ih je ukupno bilo pet - jednako kao i onih koje je Tiberije koncentrirao kod Siscie. Sada je Tiberije raspolagao sa dovoljno moći da kontroliše cijelu dolinu Save, na pomenutoj liniji Siscia-Sirmium.
Prve vojne operacije u 7. godini n.e. su počele na istoku, s pomjeranjem legija pod komandom Cecine Severa i Plaucija Silvana na zapad. Ustanici su ih namjeravali blokirati na tom putu i spriječiti spajanje sa Tiberijem. Rimska prethodnica se pokušala utvrditi i sačekatih dolazak preostalih jedinica no, Iliri su se iznenada sručili na njih i zamalo ih naterali u rasulo koristeći pri tome taktiku sličnu onoj koju je Hanibal primijenio u bici kod Trazimenskog jezera.
Bitka se odigrala u močvarama Volcee (rijeka Vuka). Rimljani su umalo poklekli silovitim naletima ustanika ali, na kraju je prevagnula željezna disciplina i upornost disciplinovanih legija. Severo i Silvano su ipak doveli trupe do Siscie i spojili se sa Tiberijem. Ova bitka je ocijenjena kao jedna od mogućih velikih katastrofa rimske vojske koja je "za dlaku" izbjegnuta.
Ostvarivši premoć u dolini Save, Tiberiju je preostalo da ojača pozicije gradnjom utvrđenja i time spriječi ponovno spajanje snaga ustanika a zatim da ih jednu po jednu eliminira. Do kraja godine Tiberije je naredio istovremene napade na nekoliko neprijateljskih položaja. U ovim akcijama je učestvovao i Germanikus pobijedivši Mezeje.
Prije početka zime Tiberije je odlučio da se dvije legije vrate u Meziju (vjerovatno u Naisus - Niš) radi spriječavanja upada Dačana, tri legije su se vratile u Sirmium a preostalih pet je ostalo sa njim u Sisciji.
8. godine p.n.e.
Dio rimske vojske stacionirane oko Siscije se brzo pokrenuo ka istoku i negdje u dolini rijeke Bosne odnijela novu pobjedu nad pobunjenim Panoncima. Tiberije je bio strpljiv i oprezan strateg što mu je uz oskudice na strani neprijatelja i izdaje naročito pospješene potkupljivanjem, osiguralo polaganu ali sigurnu pobjedu (Tiberije je jasno koristio strategije spržene zemlje" i divide et impera). Za ustanike je vjerovatno bila najporaznija predaja Batona koji je predvodio Breuke. Baton Dezitijatski je saznao za to, zarobio je svog imenjaka i sa svojim savjetnicima donio odluku da se on pogubi. Istovremeno je uspio ponovo pridobiti Panonce za nastavak borbe. No, rimske snage pristigle iz Sirmiuma ponovo odnose pobjedu.
Baton je tada donio odluku da se povuče u planine na jugu. Zatvorio je sve prilaze ka Bosni a Rimljani su u međuvremenu konačno porazili Breuke.
Tiberije je tokom zime pažljivo isplanirao djelovanje na teškom bosanskom terenu rasporedivši svoje vojskovođe tako da su držali pobunjeničke teritorije pod okruženjem a on sam se vratio u Rim kako bi podnio izveštaj Avgustu.
9. godina p.n.e
S početkom godine, sukobi su nastavljeni. Germanikus se istako vojnom vještinom i hrabrošću tokom vođenja usješnih akcija i osvajanjem utvrđenja Splono (moguće Pljevlja) i Raetinum. Ostali generali su imali sličan uspjeh osvojivši Seretium no, pobunjeno stanovništvo se još uvijek nije sasvim predavalo.
Zato je August odlučio da ponovo pošelje Tiberija u Dalmaciju i rat konačno privede kraju. Tiberije je podijelio vojsku u tri dijela:
    * Desno krilo (istok) - Marko Plaucije Silvano je dobio zadatak da krene iz Sirmiuma prema Dalmaciji krećući se dolinom rijeke Bosne.
    * Lijevo krilo (zapad) - Marco Emilio Lepido, novi legat za Iliriju, krenuo je na jug iz Siscije rijekom Glinom.
    * Sredina - Tiberije i Germanikus su vjerovatno išli uz rijeke Vrbas i Una pravcem prema Andretiumu (kod Salone), gdje se Baton bio povukao.
Tu je bila i četvrta grupa, pod komandom guvernera Dalmacije koji je "čistio" obalu od ustanika. Dakle, Tiberije se polako približavao Andretiumu dok su pred nastupom rimskih snaga padala posljednja uporišta ustanika, neka u borbi a neka i bez borbe. Andretium je stavljen pod opsadu koja je zaključena dugom i teškom bitkom pod njegovim zidinama i Batonovom predajom.
Za ovu pobjedu Tiberije je još jednom proglašen imperatorom i skupa sa Germanikusom počašćen ceremonijom trijumf.
   
Dezitijati su u pomenutom ustanku imali najznačajniju ulogu i podnijeli su najveće žrtve što je dovelo do njihovog ubrzanog nestajanja tokom procesa romanizacije. Procjenjuje se da je sredinom prvog stoljeća preostala zajednica Dezitijata brojala oko 20.000 ljudi. Asmilacija i urbanizacija je učinila da Dezitijati početkom III stoljeća potpuno izgube društveni i politički identitet.
Neobična je bila rimska politika prema Iliriji, Ilirija bila je tako blizu a Rim je tek nakon Velikog ilirskog ustanka efektivno pacifikovao ovo područje i ostvario punu kontrolu nad njim. Prije toga Rim je već bio osvojio daleke krajeve na oba kraja Mediterana. Osim toga, bilo je poznato da Ilirija ima veliko rudno bogatsvo i druge važne resurse. Prije Ustanka, Rim se zadovoljavao kontrolom tek nad istočnom obalom Jadrana i uskim pojasom zaleđa.
Dati period bio je nepovoljan za Rim; bilo je pobune u Africi, piraterije u morima oko Sardinije, nedostatak novca i sl. Nakon Ustanka i teškog poraza u Teutoburškoj šumi, Rim je izgubio svaku volju za dalju ekspanziju prema sjevernoj i centralnoj Evropi.

Baton Dezitijat

Uništavanja po cijeloj Iiriji tokom sukoba su bila ogromna i ostavila su teške posljedice na stanovništvo. Ipak, nakon prestanka sukoba Rim nije vršio odmazdu ni masovno porobljavanje preživjelih. Nakon Ustanka Rim vodi pravedniju politiku i mudriju upravu u Ilirikumu i uspostavlja drugačiju administrativnu podjelu razdvojivši provinciju na dvije; Panoniju i Dalmaciju.

Proćitajte i Ponešto iz istorije Bosne-Iliri