Umro je Nijaz Duraković

Nijaz Duraković

Umro je Nijaz Duraković.U 64-oj godini u Sarajevu uslijed infrakta umro je član ratnog predsjedništva Bosne i Hercegvoine ,predsjednik SKBiH, član  predsjedništva CK Savez komunista Jugoslavije, SKBiH - SDP,predsjednik SDPBiH,član predsjedništva Socijaldemokratske unije BiH - SDU BiH.Nijaz (Hakija)Duraković je rođen u Stocu 1949. godine. Osnovno i gimnazijsko obrazovanje stekao u Stocu. Studij sociologije završio 1971, magistrirao 1975, doktorirao 1979. Objavio 16 knjiga i preko 200 studija, istraživačkih radova.

 Na ratnom kongresu, 27. decembra 1992. godine Duraković je formirao novu stranku za koju je napisao program, davši joj ime Socijaldemokratska partija (SDP).
 Od 1992. do 1996. godine bio je član ratnog Predsjedništva Republike BiH. Tokom 1994. godine je bio predsjednik Državne komisije za ispitivanje zakonitosti u radu Republičkog MUP-a.

Predsjednik SDP-a je bio do 1997. godine kada tu funkciju preuzima Zlatko Lagumdžija. Od tada do 2002. godine je bio član Glavnog odbora i Predsjedništva Stranke.

Na Općim izborima 1998. godine, kao kandidat SDP-a bio je izabran na mjesto zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije (FBiH).

Na Općim izborima 2000. godine SDP ga nije kandidovao,i od tada počinje i raskol na liniji Zlatko Lagumdžija-Nijaz Duraković, dvije godine kasnije bio nosilac združene liste Stranke za BiH za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Tada je još zvanično bio član SDP-a, a izabran je sa 15.176 glasova.
 Duraković je bio redovni profesor na Fakultetu političkih nauka na predmetima "Uporedni politički sistemi" i "Međunarodni odnosi".

 Nek mu je lahka zemlja bosanska .

 Saopštenje Narodne stranke Radom za boljitak

 Povodom iznenadne smrti prof. dr. Nijaza Durakovića, bivšeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Narodna stranka Radom za boljitak izražava duboko suosjećanje sa porodicom, prijateljima, suradnicima i svima koji su poštovali lik i djelo prof. dr. Nijaza Durakovića.

Nijaz Duraković se borio i postojao za jačanje države Bosne i Hercegovine kao zemlje svih njenih građana, te se u svojim govorima i radovima uvijek zalago za jedinstvenu i postojanu Bosnu i Hercegovinu.

Narodna stranka Radom za boljitak žali zbog gubitka još jednog istaknutog naučnog radnika, borca za demokratiju i isticanje svih različitosti u Bosni i Hercegovini koje su naše istinsko bogatstvo. Akademska zajednica u Bosni i Hercegovini ostala je bez vrijednog člana.

Prof. dr. Duraković, hvala vam za sve što ste činili za ovu zemlju, u ime generacija koje dolaze.

(FENA)

Vanredna konferencija za štampu SDU BiH

Nijaz Duraković je bio patriota, volio je Bosnu i Hercegovinu i ljude koje nije dijelio ni po kojem osnovu, bio je čovjek koji je smatrao da je BiH dovoljno velika za sve koji je vole", kazao je danas u Sarajevu predsjednik Socijaldemokratske unije (SDU) BiH Nermin Pećanac na vanrednoj konferenciji za medije ove stranke povodom iznenadne smrti uglednog profesora i političara Nijaza Durakovića.

 [24 sata info] 

Pećanac je naglasio da je Durakovićev odlazak bolan za BiH, demokratsku ideju i sve članove SDU BiH, te da će ostaviti prazninu i nenadoknadiv gubitak za državu.

Citirao je Durakovićeve riječi da je "naše bogatstvo različitost ove zemlje, a da je naša različitost bogatstvo BiH", naglašavajući da je to moto koje mu je bilo vodilja.

Prigodno slovo o Durakoviću dao je i potpredsjednik SDU BiH Miro Lazović, koji nije uspio suzdržati emocije, istaknuvši da je svoje prve političke korake napravio uz njega.

"Odlaze ljudi svjedoci vremena, ljudi koji su trebali BiH. Sa njima odlaze i neispričane priče i priče o tome kako treba voljeti Bosnu i Hercegovinu", kazao je Lazović.

Podcrtao je da je otišla velika intelektualna, patriotska i demokratska gromada, te da će njegova djela za buduće naraštaje biti od koristi. Ustvrdio je da je Duraković sviju učio kako ne treba razdvajati BiH.

"Otišao je čovjek koji je bio veliki politički boem. Nijaz će nedostajati BiH, u to sam siguran, i velikom političkom projektu i pokretu - socijaldemokratiji, koji treba ostati na putu kojeg je on zacrtao. Otišao je moj prijatelj i moj učitelj", kazao je Lazović.

Član Predsjedništva SDU BiH Stjepan Kljujić smatra kako nema dvojbe da je otišao jedan od velikana bh. istorije u proteklih 20 godina. Istaknuo je da je Duraković stupio u odbranu BiH s dostojanstvom koje je imanentno ljudima tog vremena.

"Duraković je bio strastveni ljevičar. Prihvatio je demokratska, sekularna i multinacionalna rješenja za BiH. Bio je obrazovan i politički zreo čovjek. Otišao je još jedan od onih koji su branili BiH, zaslužio je poštovanje svih onih kojima je ova zemlja na srcu", kazao je Kljujić.

Da će tek nakon Durakovićevog odlaska mnogi postati svjesni koliki je on bio patriota, Bosanac i Hercegovac i čovjek koji se toliko zalagao za ravnopravnost svih, smatra njegov dugogodišnji prijatelj Nijaz Skenderagić.

Datum komemorativne sjednice posvećene Nijazu Durakoviću koju će organizirati SDU BiH u Komemorativnom centru Bare, bit će naknadno saopćen.

Fahrudin Radončić vlasnik Dnevnog Avaza i predsjednik SBB BiH

 "S nevjericom i sa izuzetnom tugom primio sam vijest o odlasku Nijaza Durakovića na bolji svijet. Prije 25 godina bio sam novinar zagrebačkog lista "Danas", a on predsjednik CKSK BiH i tada je za mene počela životna privilegija, kakvu smatram prijateljstvo sa vanserijskim naučnim radnikom i političarem, za koga se zaboravilo da spada među prve pobunjenike protiv velikosrpske politike Miloševićevog Beograda i Srpske akademija nauka i umjetnosti (SANU).

Početkom agresije, kada je zločinački general Vojislav Đurđevac ubio rahmetli Senada Šećerovića, Nijaz se našao na istoj meti JNA i bio se sklonio na nekoliko dana u mom stanu na Koševskom brdu. I tada, dok su ga pripadnici JNA 'ganjali' po Sarajevu da ga likvidiraju, on se bavio intelektualnim radom i pisao je stranice svoje započete knjige.

Zajedno smo proveli, vrlo često se družeći, cijelo vrijeme okupacije Sarajeva. I tada je bio nepokolebljivi pristalica multietničkog koncepta BiH. Bio je hrabar čovjek i političar, čija će nam znanja tek nedostajati. On je ličnost, koja spada u velike historijske temeljce bh. suverenosti i vrijeme koje dolazi tek će to dodatno potvrditi“, kazao je Radončić.

Istorija Bosne-Batonov ustanak

Ilirski ratnici

Najveca pobuna Ilira protiv Rimljana se dogodila 6.godine p.n.e. i trajala je cetiri godine.Centar pobune je bio oko Varesa i Vranduka,a vodje ove pobune su se zvali Boton i Pinez.Ova pobuna je prerasla u sveopsti Ilirski bunt protiv Rimljana,te je zabiljezena uspanicena izjava,koju je Rimski Car Oktavijan izrekao u Rimskom Senatu,kada je rekao :"Pobunjenici krecu na Rim!".Da bi ugusili pobunu Rimljani su bili primorani angazovati cak 15 legija vojske,od ukupno 25 koliko su ih tada imali...Naposljetku i sam vodja pobune Boton biva zarobljen,te je zabiljezeno da je,kada je upitan zasto je podigao pobunu,odgovorio:"Vi ste nam umjesto pastira poslali vukove..."Zadivljen njegovom mudroscu i hrabroscu , Rimski Car ga nije dao pogubiti,kako je to bilo uobicajeno,nego ga je zadrzao u Rimu...jos jedan detalj iz ove pobune je vrijedno naznaciti...Naime,dio pobunjenika kraj Vranduka,svjestan da ce izgubiti bitku protiv Rimljana,odlucuje se da se ne preda,vec zene i djeca skacu u vatru zapaljena grada,a muskarci su se medjusobno izboli macevima,naocigled zapanjenih i zadivljenih Rimskih vojnika.

Batonov ustanak (Bellum Batonianum) ili Veliki ilirski ustanak, je bio najveći vojni sukob između nekoliko ilirskih plemena i antičkog Rima koji je trajao četiri godine; od 6. do 9. godine n.e. Ustanak dalmatinsko-panonskih plemena dogodio se nakon decenije i po od uspostavljanja rimske prevlasti na prostorima Dalmacije i Panonije i perioda prividnog mira. Cezar Augustus je vodio aktivnu ekspanzionu politiku. Širenje rimske države preko Ilirije na sjever i istok bio je dio njegovih ambicioznih planova. Ilirska pobuna bila je prirodna posljedica velikog nezadovoljstva stanovnika Ilirije ogorčenih zbog loše uprave rimskih guvernera koji su nametnuli nepodnošljive namete.

Prikaz zarobljenih ilira iz Batonovog ustanka.

Tvršava Vranduk jedna od batonovih utvrda

Vođa ustanka bio je Baton (Bato). Rođen je vjerovatno između 35. i 30. godine p.n.e. na području "gornje" Bosne. Pripadao je Dezitijatima koji su naseljavali područja današnje centralne Bosne i Hercegovine. Od 33. godine p.n.e. Dezitijati su bili pod Rimskom vlašću sa statusom polu-nezavisnog civitas peregrini (naziv za slobodno stanovništvo koje je imalo određenu administrativnu i teritorijalnu autonomiju ali bez statusa građana Rima). U dato vrijeme navedene teritorije su bile dio rimske provincije Ilirikum čije je sjedište bilo u Saloni, na obali Jadranskog mora. Smatra se da je Batonova porodica bila uticajna a da je on kao odrastao muškarac bio politički i vojni zvaničnik Dezitijata
Razlozi sa pobunu su bili brojni i uslovljeni datim historijskim, političkim, ekonomskim i socijalnim okolonostima. Kao glavne razloge mogu se pretpostaviti slijedeći:
    * Sveopšta frustracija promjenama koje je donijela nova vlast
    * Okrutnost i nesposobnost nove uprave
    * Visoki porezi
    * Mobilizacija (masovna regrutacija Ilira za rat protiv Germana)
    * Ksenofobija
    * Osjećaj etničkog i kulturnog jedinstva među ilirskim plemenima
    * Svijest o sopstvenoj moći

Dakle, nekoliko ilirskih plemena iz Panonije i Dalmacije pobunili su se protiv rimske vlasti zbog visokih poreza i prisilne regrutacije. Naime, Rimljani su planirali napasti germansko pleme Markomani te je s tim ciljem na umu Cezar Augustus naredio mobilizaciju među Ilirima.
Antički historičar Marcus Velleius Paterculus (oko 19. p.n.e - 31. n.e) procijenio je da su snage ilirskih plemena bile jačine oko 200.000 pješaka i 9.000 konjanika. Procijenjeni broj pješadije je pretjeran, uzevši u obzir broj lokalnog stanovništva i mobilizaciju za rimske potrebe, realnija procjena bi bila do oko 120.000 ratnika (vojno sposobnih muškaraca).
Rimskih legija je na početku bilo osam; pet ih je bilo repoređeno kod Siscie (današnji Sisak, Hrvatska) pod komandom Tiberija, budućeg imperatora: Legio VIIII Hispana, Legio XIII Gemina, Legio XIIII Gemina, Legio XV Apollinaris i Legio XX Valeria Victrix. U Makedoniji i Meziji bile su tri legije pod komandom Aula Cecina Severa: Legio VII Claudia, Legio VIII Augusta i Legio XI Claudia.

Na kraju pobune, vojska na strani Rima bila je ogromna:

    * 10 legija (sa oko 50.000 legionara);
    * više od 70 regimenti pomoćne pješadije (oko 35.000 ljudi);
    * 14 jedinica konjanika (7-8.000);
    * više od 10.000 veterana;
    * nekoliko kohorti dobrovoljaca, plaćenika i saveznika iz Trakije.
Ustanak je počeo spontano i brzo se raširio. U proljeće 6. godine n.e. Dezitijatima iz centralne Bosne s Batonom na čelu uskoro su se pridružili Breuci čije se vođa također zvao Baton. U jesen iste godine, dva Batona su skupa vodili ujedinjenu armiju pobunjenika. Veoma brzo, rimske trgovačke rute su bile prekinute a vojne jedinice uništene. Za samo nekoliko sedmica cijela teritorija na kojoj je današnja Bosna bila je izgubljena za Rim. Umjesto daljih osvajanja Rim je gubio teritorije, što je vjerovatno stvorilo veliku uznemirenost. Historičar Suetonijus je opisao ovaj veliki ilirski ustanak (Bellum Batonianum) kao najteži po Rim još od vremena Punskih Ratova, oko dva stoljeća ranije, a vjerovatno najveći u vrijeme u Augustovo vrijeme. Dakle, Rim je morao poslati desetak legija i približan broj pomoćnih trupa (auxiliares), saveznike iz Trakije i plaćenike koko bi ugušio Ustanak. Vrhovni komandant ovih snaga bio je budući imperator Tiberije.
Najznačajniji doprinos ustanku su dali Dezitijati, Breuci, Dalmati, Mezeji, Andizeti, Kolapijani, Pirusti, moguće i Liburni te Japodi (iako su ovi drugi u dato vrijeme bili gotovo potpuno romanizirani). Jedan dio ustanika je prošao vojnu obuke u rimskoj vojsci i imao vrijedno ratničko iskustvo i vještine. Najvažnija odlika vojske ustanika bila je njena velika mobilnost a bili su lako naoružani.

Ustanici ipak nisu činili jednu kompaktnu masu i stiče se utisak da nisu imali ni jasan strategijski cilj i plan osim onog glavnog: da istjeraju Rimljane. Mudar potez bi bio koncentracija snaga oko Siscie i njeno zauzimanje a zatim razmještanje na područje jugoistoičnih Alpa i efektivno zapriječavanje prolaza rimskoj vojsci prema Iliriji. Također nisu očekivali ni intervenciju Tiberija, odnosno, brzu reakciju i premještanje njegovih trupa sa germanskog fronta u Ilirikum.
Glavno vojno djelovanje koje se moglo uočiti na strani ustanika je Batonov neuspješan pokušaj osvajanja Salone, rimskog administratvnog središta provincije, tokom kojeg su se Dezitijatima pridružili i Dalmati. Marcus Valerius Messalla Messallinus, guverner Ilirikuma, ipak je uspio odbiti napade i poraziti ustanike pa se Baton povukao sjevernije, gdje se sastao sa Breucima i njihovim Batonom.
Na sjevernom frontu ustanici su imali relativnog uspjeha pri pokušaju osvajanja Sirmiuma i na mons Almusu (Fruška Gora) koju su uspjeli zadržati neko vrijeme uprkos pomoći koju su na tom području Rimljanima pružili Tračani. Nedostajalo je vrlo malo i da zaustave spajanje rimskih legija koje su dolazile sa istoka u namjeri da se spoje sa glavninom snaga u Sisciji. Vođena je teška bitka u močvarama oko rijeke Volsce (Vuka, Hrvatska) gdje Ustanici nanose velike gubitke Rimljanima ali uz cijenu sopstvenog poraza.

Snage ustanika su djelovale i na južnom frontu, uz jadransku obalu, čak do Apolonije (antički grad na obali današnje Albanije), gdje su uspjeli osvariti nekoliko pobjeda i uzeti značajan plijen.
Panonska plemena su bila iscrpljena bolestima i glađu a njihovo jedinstvo dodatno oslabljeno potkupljivanjem od strane Rima. Nakon dvije godine gerilskih borbi po bosanskim planinama i močvarama Panonije, u ljeto 8. godine n.e. breučki Baton se predao Tiberijusu na obali rijeke Bathinus (Bosna) i izručio mu Pinesa, jednog od vođa. Zauzvrat je dobio amnestiju od Rima i dozvoljeno mu je da zadrži svoju poziciju vođe.
Ovaj preokret je veoma uzdrmao snagu ustanka jer su Panonci s Breucima činili značajan dio ustaničke moći. Nedugo zatim, dezitijatski Baton je uspio zarobiti breučkog Batona i odlučeno je da se on pogubi. Baton dezitijatski je nakon toga uspio ponovo pridobiti Panonce.
Naredne, 9. godine n.e. Tiberije i Germanicus su pokrenuli završne ofanzive protiv Dezitijata. U septembru 9. godine n.e. (samo nekoliko dana prije bitke u Teutoburškoj šumi) dogodile su se vjerovatno najteže bitke nakon kojih su Dezitijati morali prihvatiti poraz.
Moral Ilira zadivio je i same Rimljane. U posljednjoj velikoj bici, kada su Rimljani opkolili posljednji Batonov bedem otpora, grad Andretium, kod Salone, rimski hroničari zabilježili su slijedeće: "Ponosne ilirske žene sa djecom u naručju bacaju se za zidina grada u vatre koje plamsaju svud okolo. One se ne predaju Rimljanima, a Ilirski ratnici oduzimaju sebi život svojim mačevima..." [1].

Antički historičar Strabon navodi da nakon što je Baton zarobljen na teritoriji Dalmata, Tiberije je navodno upitao Batona i Dezitijate zašto su se pobunili a Baton je odgovorio: "Vi Rimljani ste sami krivi jer ste poslali vukove da čuvaju vaša stada a ne pastire." (prema Dionu Kasiju) Baton je odveden u Rim, po običaju prema kojem su se poražene vođe pokazivali kao trofeji a ostatak života je proveo u Raveni, Italija.
Ustanak je počeo prvo u zaleđu Dalmacije (područje današnje Bosne), među Dezitijatima koje je predvodio Baton a zatim se proširio među panonske Breuke koje su predvodili još jedan Baton i Pinnes. Ova plemena su predvodili ljudi sa određenim vojnim iskustvom stečenim tokom služenja u rimskoj vojsci i koji su, dakle, dobro poznavali i primjenjivali vojne metode i disciplinu. Zbog ovog ustanka, kampanja protiv Markomana morala je biti odložena a Tiberije uložiti svo svoje vojno znanje i vještinu.
Tiberije je poslao nekoliko jedinica kako bi spriječio napredovanje naprijatelja u slučaju da odluče krenuti na Italiju. Marcus Valerius Messalla Messallinus je uspio odbiti neprijateljsku armiju od oko 20.000 vojnika i zabarikadirati se u utvrđen Sisciu (današnji Sisak, u Hrvatskoj) gdje je sačekao dolazak Tiberija. Za to vrijeme Aulus Caecina Severus je odbranio Sirmium i odbio Breuke do rijeke Drave uz velike gubtike. Tiberije je stigao na područje ratnih dešavanja krajem godine kada je već veliki dio teritorija sve do Jadrana bio izgubljen sa izuzetkom dva navedena utvrđena mjesta. Tračani su se pridružili sukobu na strani Rimljana.

Ustanici su držali mons Almus (Fruška gora), sjeverno od Sirmiuma, gdje su uspeli odoljeti tračanskoj konjici kralja Remetalka I. Tračani su imali zadatak i da spriječe invaziju na Makedoniju i to im je uspjelo ali na jedvite jade.
Avgust, pošto nije bio uvjeren da će Tiberija uspjeti smiriti Dalmaciju dovoljno brzo, u zonu operacija poslao je i Germanikusa, koji tada bio tek kvestor.
Tiberijeva taktika bila je jasna. Trebalo je spojiti dvije rimske armije; onu iz Ilirikuma i onu iz Makedonije i to na liniji Siscia-Sirmium kako bi razdvojio snage ustanika: panonsku grupu na sjever od rijeke Save a dalmatsku na planinsko područje Bosne. No, za to su mu bile potrebne i dodatne trupe. Nastavilo se sa prikupljanjem dodatnih kohorti dobrovoljaca a došle su i još dvije legije (Legio IIII Scythica i Legio V Macedonica) na istočni front pod komandom Marka Plauzia Silvana, guvernera Galacije i Panfilije. Ove dvije legije pridružile se se onim pod komandom Cecina Severa tako da ih je ukupno bilo pet - jednako kao i onih koje je Tiberije koncentrirao kod Siscie. Sada je Tiberije raspolagao sa dovoljno moći da kontroliše cijelu dolinu Save, na pomenutoj liniji Siscia-Sirmium.
Prve vojne operacije u 7. godini n.e. su počele na istoku, s pomjeranjem legija pod komandom Cecine Severa i Plaucija Silvana na zapad. Ustanici su ih namjeravali blokirati na tom putu i spriječiti spajanje sa Tiberijem. Rimska prethodnica se pokušala utvrditi i sačekatih dolazak preostalih jedinica no, Iliri su se iznenada sručili na njih i zamalo ih naterali u rasulo koristeći pri tome taktiku sličnu onoj koju je Hanibal primijenio u bici kod Trazimenskog jezera.
Bitka se odigrala u močvarama Volcee (rijeka Vuka). Rimljani su umalo poklekli silovitim naletima ustanika ali, na kraju je prevagnula željezna disciplina i upornost disciplinovanih legija. Severo i Silvano su ipak doveli trupe do Siscie i spojili se sa Tiberijem. Ova bitka je ocijenjena kao jedna od mogućih velikih katastrofa rimske vojske koja je "za dlaku" izbjegnuta.
Ostvarivši premoć u dolini Save, Tiberiju je preostalo da ojača pozicije gradnjom utvrđenja i time spriječi ponovno spajanje snaga ustanika a zatim da ih jednu po jednu eliminira. Do kraja godine Tiberije je naredio istovremene napade na nekoliko neprijateljskih položaja. U ovim akcijama je učestvovao i Germanikus pobijedivši Mezeje.
Prije početka zime Tiberije je odlučio da se dvije legije vrate u Meziju (vjerovatno u Naisus - Niš) radi spriječavanja upada Dačana, tri legije su se vratile u Sirmium a preostalih pet je ostalo sa njim u Sisciji.
8. godine p.n.e.
Dio rimske vojske stacionirane oko Siscije se brzo pokrenuo ka istoku i negdje u dolini rijeke Bosne odnijela novu pobjedu nad pobunjenim Panoncima. Tiberije je bio strpljiv i oprezan strateg što mu je uz oskudice na strani neprijatelja i izdaje naročito pospješene potkupljivanjem, osiguralo polaganu ali sigurnu pobjedu (Tiberije je jasno koristio strategije spržene zemlje" i divide et impera). Za ustanike je vjerovatno bila najporaznija predaja Batona koji je predvodio Breuke. Baton Dezitijatski je saznao za to, zarobio je svog imenjaka i sa svojim savjetnicima donio odluku da se on pogubi. Istovremeno je uspio ponovo pridobiti Panonce za nastavak borbe. No, rimske snage pristigle iz Sirmiuma ponovo odnose pobjedu.
Baton je tada donio odluku da se povuče u planine na jugu. Zatvorio je sve prilaze ka Bosni a Rimljani su u međuvremenu konačno porazili Breuke.
Tiberije je tokom zime pažljivo isplanirao djelovanje na teškom bosanskom terenu rasporedivši svoje vojskovođe tako da su držali pobunjeničke teritorije pod okruženjem a on sam se vratio u Rim kako bi podnio izveštaj Avgustu.
9. godina p.n.e
S početkom godine, sukobi su nastavljeni. Germanikus se istako vojnom vještinom i hrabrošću tokom vođenja usješnih akcija i osvajanjem utvrđenja Splono (moguće Pljevlja) i Raetinum. Ostali generali su imali sličan uspjeh osvojivši Seretium no, pobunjeno stanovništvo se još uvijek nije sasvim predavalo.
Zato je August odlučio da ponovo pošelje Tiberija u Dalmaciju i rat konačno privede kraju. Tiberije je podijelio vojsku u tri dijela:
    * Desno krilo (istok) - Marko Plaucije Silvano je dobio zadatak da krene iz Sirmiuma prema Dalmaciji krećući se dolinom rijeke Bosne.
    * Lijevo krilo (zapad) - Marco Emilio Lepido, novi legat za Iliriju, krenuo je na jug iz Siscije rijekom Glinom.
    * Sredina - Tiberije i Germanikus su vjerovatno išli uz rijeke Vrbas i Una pravcem prema Andretiumu (kod Salone), gdje se Baton bio povukao.
Tu je bila i četvrta grupa, pod komandom guvernera Dalmacije koji je "čistio" obalu od ustanika. Dakle, Tiberije se polako približavao Andretiumu dok su pred nastupom rimskih snaga padala posljednja uporišta ustanika, neka u borbi a neka i bez borbe. Andretium je stavljen pod opsadu koja je zaključena dugom i teškom bitkom pod njegovim zidinama i Batonovom predajom.
Za ovu pobjedu Tiberije je još jednom proglašen imperatorom i skupa sa Germanikusom počašćen ceremonijom trijumf.
   
Dezitijati su u pomenutom ustanku imali najznačajniju ulogu i podnijeli su najveće žrtve što je dovelo do njihovog ubrzanog nestajanja tokom procesa romanizacije. Procjenjuje se da je sredinom prvog stoljeća preostala zajednica Dezitijata brojala oko 20.000 ljudi. Asmilacija i urbanizacija je učinila da Dezitijati početkom III stoljeća potpuno izgube društveni i politički identitet.
Neobična je bila rimska politika prema Iliriji, Ilirija bila je tako blizu a Rim je tek nakon Velikog ilirskog ustanka efektivno pacifikovao ovo područje i ostvario punu kontrolu nad njim. Prije toga Rim je već bio osvojio daleke krajeve na oba kraja Mediterana. Osim toga, bilo je poznato da Ilirija ima veliko rudno bogatsvo i druge važne resurse. Prije Ustanka, Rim se zadovoljavao kontrolom tek nad istočnom obalom Jadrana i uskim pojasom zaleđa.
Dati period bio je nepovoljan za Rim; bilo je pobune u Africi, piraterije u morima oko Sardinije, nedostatak novca i sl. Nakon Ustanka i teškog poraza u Teutoburškoj šumi, Rim je izgubio svaku volju za dalju ekspanziju prema sjevernoj i centralnoj Evropi.

Baton Dezitijat

Uništavanja po cijeloj Iiriji tokom sukoba su bila ogromna i ostavila su teške posljedice na stanovništvo. Ipak, nakon prestanka sukoba Rim nije vršio odmazdu ni masovno porobljavanje preživjelih. Nakon Ustanka Rim vodi pravedniju politiku i mudriju upravu u Ilirikumu i uspostavlja drugačiju administrativnu podjelu razdvojivši provinciju na dvije; Panoniju i Dalmaciju.

Proćitajte i Ponešto iz istorije Bosne-Iliri

Krhotine-Shards

Ismet Prcić,izbjeglica iz ratne Bosne i Hercegovine je ostvario svoj "američki san".Njegov prvenac,roman "Shards"(Krhotine) je uvršten u top 100 objavljenih knjiga po New York Timesu.Ismet je iz BiH kao osamnaestogodišnjak otišao 1995 godine sa jednom pozorišnom grupom u Škotsku a zatim u SAD-e.Tamo je završio koleđ počeo pisati zbog toga što je postao svjestan da zbog bosanskog akcenta nema puno mogučnosti kao glumac u americi.Napisao je Krhotine za sedam godina te ga je još dvije godine dograđivao u toku studija za koje je vrijeme radio razne poslove od mesara do kako kaže pokusnog kunića za lijekove.Na listi se nalazi još jedan roman autora porijeklom iz BiH radi se o Tei Obreht (pravim prezimenom Bajraktarević) i njenom romanu The Tiger's Wife(Tigrova žena).

SHARDS-KRHOTINE

U lijepome starom gradu Višegradu

 U lijepome starom gradu Visegradu

U lijepome starom gradu Visegradu
gdje duboka Drina vjekovima tece
ostade mi samo tuzna uspomena
asikovah s dragom skoro svako vece

Rano jutro, slusam, pjevaju slavuji
na Bikavcu brdu grada Visegrada
ustaj curo mala, ruzo procvjetala
vec je zora rana Drinu obasjala

Evo sam ti dos'o, sjedim na Bikavcu
slusam Drina huci, novi dan se sprema
sve je kao nekad, pjevaju slavuji
samo tebe, draga, na Bihavcu nema

Visegrade grade, gdje je moja draga
ko da sa mnom nikad srecna nije bila
gledao sam Drinu dok me je ljubila
zar je nase noci vec zaboravila


Pjesmu "U lijepom starom gradu Višegradu" napisao je Dragiša Nedović iz Kragujevca (umro 1961.) Autor je, među ostalim, i vrlo popularne pjesme "Prođoh Bosnom kroz gradove" koju mnogi smatraju klasičnom sevdalinkom. Također je autor pjesme "Pluća su mi bolna" za koju je bio inspiriran bolešću rahmetli Zaima Imamovića, ali je sudbina htjela da on umre mnogo prije Zaima, jer je Zaim umro 1994. Ta pjesma "Pluća su mi bolna" je dugo vremena bila žigosana i rijetko je izvođena. Čak i danas se vrlo rijetko pjeva, mada tuberkuloze još uvijek ima!

Evo i orginalne verzije

U lijepom starom gradu Višegradu

U lijepom starom gradu Višegradu
gdje duboka Drina vjekovima teče,
ostade mi samo tužna uspomena,
ašikovah s dragom skoro svako veče.
A i jutros slušam, pjevaju slavuji,
na Bikavcu brdu grada Višegrada.
"Ustaj, curo mala, ružo procvjetala,
već je zora rana Drinu obasjala!
Ustaj isprati me, moram da putujem,
u Srbiju idem svome rodnom gradu.
Za tobom ću Kiko večno da tugujem
Zašto sam te samu ostavio mladu.
Evo sam ti doš'o, sjedim na Bikavcu,
slušam, Drina huči, novi dan se sprema.
Sve je kao nekad, pjevaju slavuji,
samo tebe, draga, na Bikavcu nema.
Višegrade, grade, gdje je moja draga,
k'o da sa mnom nikad sretna nije bila?
Gledao sam Drinu dok me je ljubila
zar je naše noći već zaboravila?"

Napisao Dragiša Nedović 1936.godine orginalni naslov Jutros rano slušam.

ustanak protiv zločina

Prije dvadeset godina u Trebinju je dvadesetšestogodišnji Srđan Aleksić krenuo da odbrani Alena Glavovića .Alena su napala četvorica sileđija i ratnih zločinaca kada su na trebinjskoj pijaci ustanovili da je on Bošnjak.Srđan je u trenutku napada prišao da pomogne Alenu.Sileđije iz vojske RS su tada napale Srđana i pretukla ga na smrt.Preminuo je 27.Januara 1993.Godine.Srđan Aleksić je bio mlada nada  u plivanju i bavio se amaterskim pozorištem.Srđan Aleksić je bio Čovjek i zaslužio je da ga se sjetimo.

Čitulja Srđanu Aleksiću.

"Neprijatelj" prelazi rijeku

Borci su prešli rijeku i uspostavili most.Od svoje bijedne pomoći iz FBiH odvajaju iz usta da bi obezbjedili barem minimalnu egzistenciju za djecu svojih "vjekovnih neprijatelja"kako se sami zovu  pojedinci iz jednog dijela Bosne i Hercegovine .Tko je kome ovdje neprijatelj,tko kome želi zlo i uništenje,za koga je jedan narod tek geografski pojam.Odlučite sami.
Nepriajtelj prelazi rijeku,pazite ubi hljeb.
Otpušteni borci iz federalnog dijela vojske BiH odvajaju po 10 maraka  od svoje bijedne pomoći u iznosu od 310 maraka da bi prehranili svoje dojučerašnje radne drugove i svoje (kako ih pojedinci vole predstaviti)viševijekovne neprijatelje.Dokazani Bosanski merhamet.
Neprijatelj prelazi rijeku,idu Bošnjaci.Pazite ubi hljeb.Čuvajte se Bosna i Hercegovina se diže iz pepela ratnih zločinaca.

Bosanski Zmajevi

Fudbalski ljiljani,Bosanski Zmajevi,reprezentacija koja je iznikla uprkos svemu su devetnaesti na svijetu.Na FIFa-inoj rang ljestvici od 18.01.2012.Godine Bosanski"Zmajevi" su opet napredovali i nalaze se na devetnaestom mjestu.U malo čemu je ova naša mala domaja Bosna i Hercegovina tako dobro rangirana.Hvala "Dijamantu"Đeki,Spahiću,Misketu,Pjaniću,Hasagiću,Begoviću Ibričiću i ostalim Zmajevima na lijepim vijestima iz najvašnije sporedne stvari na svijetu.

Lista prvih 20 zemalja na FIFA rang ljestvici

Slučaj "Dobrovoljačka"

Tužilaštvo BiH je donijelo odluku o obustavljanju istrage protiv  Ejupa Ganića, Jovana Divjaka, Hasana Efendića, Zaima Backovića, Jusufa Pušine, Emina Švrakića, Dragana Vikića, Fikreta Muslimovića, Dževada Topića, Jovice Berovića, Rešada Jusupovića, Jusufa Kecmana, Damira Dolana i Ibrahima Hodžića. U istom saopštenju navodi se da tužilaštvo BiH natavlja istragu u predmetu Dobrovoljačka.Navedena odluka je donijeta na osnovu iskaza 352 svjedoka i 412 materijalnih dokaza,video i audio zapisa,dokumenata.

 Na osnovu tih dokaza utvrđeno je da je u Dobrovoljačkoj ubijeno 7 i ranjeno 14 lica nakon što su bili onesposobljeni za borbu.Da podsjetim i dokazi koji dolaze iz MUP-a RS govore o 15 žrtava stim da su tu uključeni i ubijeni predhodnog dana prilikom napada JNA na Sarajevo.Dakle istraga o tom dijelu utvrđenih činjenica se nastavlja.Utvrđene činjenice se ne kose,barem ne mnogo sa optužnicom koju je podnijeo MUP RS i traže se počinioci.

Zarobljeni predsjednik RBiH ulazi u vozilo UN-a

Čitam dalje po novostima i vidim iz jednog dijela BiH javnosti se prenebegavaju činjenice o nastavku istrage  i o utvrđenim činjenicama.Uporno se pokušava za smrt sedam lica i ranjavanje 14 lica osuditi jedan član predsjedništva RBiH i malte ne kompletno rukovodstvo odbrane Sarajeva pa i BiH.U tom cilju je došlo do neslućene medijske hajke u cilju da se zamislite poništi odluka jednog Tužilaštva koje bi trebalo biti nezavisno te nametnuti tom Tužilaštvu da donese osudu zasnovanu valjda na pojedinim medijskim napisima i nečijim željama.Tom prilikom treba prenebgnuti odluke Britanskog,Austrijskog i inih svjetskih sudova prilikom puštanja osumnjičenih(oslobođenih) za slučaj Dobrovoljačka,treba ignorisati dokaze u obliku iskaza svjedoka i audio i video materijala,treba imati u vidu valjda samo nečije želje.Došlo se do toga da se prijeti neuspostavom Vijeća Ministara,nepriznavanja kompletnog rada Tužilaštva BiH pa i prijetnjom nastavka istrage od strane Srbije.Mislim,ne znam šta da mislim?
Hajmo malo spustit loptu i pustiti Tužilaštvo da se bavi svojim poslom,ima toga još dosta za uraditi.Zašto smetati ljude da se bave svojim poslom?

Ponešto iz istorije Bosne-Iliri

O prvim stanovnicima Bosne iz paleolitskog doba (starije kameno doba) saznajemo preko crteza i pronadjenih orudja u pecini Badanj kraj Stoca koji se procjenjuju da su stari nekih 13000 godina,dok o stanovnicima Bosne iz neolitskog doba (mladje kameno doba) doznajemo preko arheoloskih iskopina na Butmiru,kraj Sarajeva,a,npr., iskopine u Glasincu daju nam uvid u period gvozdenog doba.Mada prvi pisani dokumenti o stanovnicima Bosne jesu oni koji se odnose na Ilire.

ILIRI

Sudeći prema nalazištima na mnogim lokalitetima po Bosni, prvenstveno srednjoj i sjeverozapadnoj, vidimo da je proizvodnja željeza jos početkom prvog milenija stare ere već uhvatila velikog zamaha.Kao posljedicu toga, imamo pojačan razvoj, privredni i vojni, ilirskih plemena, prvestveno Japoda, iz sjeverozapadne Bosne, te Dezidijata i Autarijata iz srednje, i Mezeja iz sjeverne Bosne.U periodu izmedju VIII i V stoljeća stare ere kod njih je već izvršeno društveno raslojavanje, te stvorena rodovska aristokracija.O njihovoj moći nam govore i tzv. Kneževski grobovi sa Glasnica i istočne Bosne, opremljeni sa predmetima nabavljenima iz Grčke i Italije.
Sredinom I milenija st.e. dolazi do stvaranja plemenskih saveza, a vodeća plemena medju njima su bila Japodi, Dezidijati, Dalmati, Dicioni i Daorsi, koja su često ratovala i medjusobno.U periodu druge polovine I milenija st.e., 2 su velika dogadjaja imala značajan uticaj na razvoj naše zemlje.To su prodori Gala (Kelta)1 sa sjevera Italije, te osnivanje grčkih kolonija na jadranskom području. Zbog prodora Kelta, izmedju 370 i 360 g.st.e. , plemena na sjevernom području Bosnu su trajno izmijenjena, i od njih su preuzeli mnoge osobine, kao i tekovine, poput lončarskog kola, pluga, grablji, itd.

Autarijati

Autarijati (grčki: Αὐταριάται) su bili lirsko pleme koje je doživjelo svoj uspon između VI i IV stoljeća p.n.e. O njihovom prisustvu u zapadnim i centralnim dijelovima Balkana postoje mnogi historijski podaci, filološki nalazi i veliki broj tragova materijalne prirode. Istraživanja o Autarijatima i glasinačkoj kulturi (Glasinac, visoravan u općini Sokolac) iz starijeg željeznog doba započela su krajem XIX stoljeća. Krajem XX stoljeća značajno je porastao interes za ovu temu ali uprkos intenzivnom istraživanju, sveobuhvatna studija o Autarijatima još uvijek nije izrađena.
Porijeklo Autarijata se može pratiti unazad kroz historiju sve do proto-Ilirskih stanovnika koji su u bronzano doba naseljavali područja u jugoistočnoj Bosni i gornjem Podrinju, u VI stoljeću i oko rijeka Lim, Tara i Piva te planina Povlen i Maljen do Peštera, a u V stoljeću prodrli su dublje u teritoriju današnje Srbije. Prije pohoda na Persiju, Aleksandar Makedonski je u cilju učvršćivanja sjevernih granica carstva pokorio ilirsko pleme Tribali a Autarijati su iskoristili priliku i proširili se i na teritorije oslabljenih Tribala.

Seobe naroda kulture polja sa urnama(žara) (en.: urnfield people, njem. Urnenfelderkultur) su značajno izmijenile etničku i kulturnu strukturu Podunavlja ali njihove seobe nisu u značajnoj mjeri uticale na područje glasinačke kulture u kasnom bronzanom dobu. Stabilizacija koja je uslijedila nakon seoba pokrenula je brzi etnički, kulturni i politički razvoj zajednice Autarijata. Kao posljedica toga, njihova društvena i politička struktura postala je složenija; plemenska organizacija je prerasla u principate-kneževine sa utvrđenim teritorijama oko VIII stoljeća p.n.e. U tumulusima napravljenim između VII i VI stoljeća pronađeni su veoma bogati "kneževski grobovi" u kojima su sahranjivani pripadnici mjesnih dinastija.

Zbog brojnih vanjskih političkih i ekonomskih faktora, zajednice Autarijata su se u kasnom VI stoljeću p.n.e. ujedinile u jedno političko biće. Nakon ujedinjenja, Autarijati se počinju širiti; pretežno na istok, na teritorije plemena Tribali. Osim toga, proširili su se i na jug gdje su nadvladali Ardijejce, njihove stare suparnike s kojima su se dugo vremena borili za kontrolu nad pašnjacima i slanim izvorima. Historičar i arheolog J.J. Wilkes navodi da se jedan od slanih izvora oko koga su se ova dva ilirska plemena sukubljavala nalazio u blizini Orahovice, mjesta u gornjem toku rijeke Neretve, kod Konjica. Djelovanje Autarijata na prelazu između VI i V stoljeća p.n.e. ostavilo je dubok uticaj na susjede koje su bili pogođeni njihovom ekspanzijom. Ardijejci su se pomjerili ka obali Jadranskog mora a Tribali dalje na istok. Ekspanzija Autarijata omogućila im je uspostavljanja hegemonističke kontrole nad datim dijelom balkanskog poluostrva.

Vladajuća klasa dostigla je vrhunac svog političkog i ekonomskog razvoja u V stoljeću p.n.e. što se može zaključiti iz velikog broja bogatih kraljevskih tumulusa i grobova iz tog vremena. Grčki historičar, geograf i filozof Strabon (oko 64. p.n.e. 24. godine n.e.) napisao je o Autarijatima da su "nekada bili najveći i najjači među Ilirima", vjerovatno misleći na navedeni period. Nakon dostizanja ovog vrhunca kod Autarijata počinje faza postepenog opadanja koje završava oko 310. godine p.n.e. i njihovim iznenadnim nestankom, i to prije rimskih osvajanja, a vjerovatno zbog migracija Kelta. Diodor (grčki historičar iz I stoljeća) kaže da ih je grčki vladar Kasandar (vladao Makedonijom od 305-297. godine p.n.e.) raselio oko planina Orbela (Belasica). Nedugo zatim tu su ih asimilirali Dardanci.



Zanimljiv podatak donose grčki povjesničari koji kažu kako su Kelti u početku uspjeli prodrijeti duboko u teritorij Bosne, ali su tu naišli na jak otpor Autarijata. Kako nisu nikako mogli da slome njihov otpor, pribjegli su triku. Načuli su da su Autarijati veliki slavljenici, i da vole da se opijaju, te su organizovali ogromnu trpezu, pod izgovorom da nešto slave, te se nadali da će Autarijati htjeti iskoristiti tu priliku da ih napadnu. Upravo se to i dogodilo, ali umjesto da se bore, Kelti su utekli pred njima, ostavivši zbunjene Ilire kraj stolova prepunih hrane i pića. Nasjeli su u zamku, i neumjereni u piću, brzo se ponapijali i bili bez problema svladani od strane Kelta.Kelti su Autarijate potjerali dalje na jug, što se može povezati sa arheološkim istraživanjima, koja pokazuju da je vidljivo kako od IV stoljeća st.e. nedostaju materijalni dokazi prisustva Autarijata na području njihovih dotadašnjih staništa ( Glasinac), te se pronalaze na jugoistočnom području zemlje.

Daorsi

Ilirski novac


Daorsi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve, na području današnje Hercegovine od 300. do 50. godine prije nove ere. Plemensko središte im se nalazilo u velikom utvrđenom naselju kod mjesta Ošanići u blizini Stoca po imenu Daorsoi ili Daorson, Daorsum (grčki: ΔΑΟΡΣΩΝ). Smatra se da je grad Daorsoi osnovan u IV-III stoljeću p.n.e. na području naseljenom još u bronzano doba. Veličina i očuvanost ovog grada navode na zaključak da je pleme bilo prosperitetno i u dobrim odnosima sa susjedima pošto nisu uočeni tragovi razaranja kao na sličnim mjestima. Pošto su imali bliske odnose sa Grcima i stalne trgovačke veze sa njima, preuzeli su grčki jezik i pismo i postepeno se helenizirali.U jednom manjem objektu u gradu Daorsoi pronađena je kovnica novca s prigodnim alatima i matricama, 39 raznih novčića (29 s likom kralja Ballaiosa iz 168. p. n. e., te 9 novčića sa grčkim natpisom ΔΑΟΡΣΩΝ i likom lađe). Novac je značio nezavisnost plemena Daorsa, kao i potvrdu da su imali razvijeno zanatstvo, kulturu i trgovinu sa drugim narodima.
Neki izvori pominju ovo pleme i pod nazivom Daversi.
Osnivanje grčkih kolonija tokom IV stoljeća st.e. je imalo velikog značaja za bosanskohercegovačka plemena jer na taj način dolaze u dodir s razvijenom antičkom kulturom, i razvijaju dobre trgovačke odnose s njima. Interes grčkih pisaca za ilirska plemena raste, te njihovi napisi predstavljaju neprocjenjiv izvor podataka danas.Glavna grčka naseobina se nalazi na donjoj Neretvi, kod današnjih Metkovića, te odatle dolinom Neretve vodila u Bosnu.Grčki trgovci su prije svega bili zainteresovani za rude i metale kojih je u Bosni uvijek bilo u izobilju. Zlato, bakar, željezo srebro i razni drugi minerali su se mijenjali za grčke zanatske proizvode – nakit, oružje, metalno i keramičko posudje.
Najveći uticaj Grci su izvršili na ilirska plemena na jugu Bosne, prvenstveno na Daorse, koji su prvi od bosanskohercegovačkih Ilira, i jedni od rijetkih Ilira uopće počeli kovati svoj novac, u drugom stoljeću stare ere. Na aversu je lik boga Hermesa, a na reversu ladja, s natpisom DAORSON.


Ilirska plemena kao sto su Desidijati,Japodi,Scordisci itd., opisana su u tim izvorima.Brojne arheoloske iskopine sirom Bosne,govore nam da su se Ilirska plemena po Bosni bavila stocarstvom i to posebno uzgojem ovaca i koza,a Rimski pisani izvori govore nam da su ova Ilirska plemena bila veoma ratoborna...vec 171 godine p.n.e.,Japodi vode rat protiv Rima,a i sami naziv "Bosna" potice od Ilirske rijeci "Bosona".Pored Ilira u Bosni u vrijeme najezde Rimljana,zive i Kelti,koji se vremenom potpuno mjesaju sa Ilirima.U drugom i prvom vijeku p.n.e. Rimljani prodiru duboko u Centralnu Bosnu,gdje konstantno ratuju protiv veoma ratobornih Ilira.

DEZITIJATI

Dezitijati, Desitijati, ili Desidijati (Daesitiates, kako bilježe drevni rimski hroničari) su Ilirsko pleme koje je u antičko doba naseljavalo dijelove Centralne Bosne. Uz Mezeje koji su naseljavali sjeverozapadnu Bosnu, Breuke sa područja između rijeke Save i Drave te Dicione iz zapadne Bosne i nekoliko drugih plemena činili su grupu pod nazivom Panonci. Dezitijati su imali naglašeno historijsko prisustvo u periodu od kraja IV stoljeća p.n.e. sve do početka III stoljeća n.e. Drevni literarni izvori sadrže opis života Dezitijata a bogati dokazi materijalne prirode o njima su pronađeni tokom areheoloških istraživanja. Dezitijati pripadaju autohtonoj srednjobosanskoj kulturnoj grupi. Tokom rimske vladavine na zapadnom Balkanu ime Dezitijata se našlo na mnogim natpisima kao i u pomenutiim djelima antičkih pisaca.
Nema sumnje da su Dezitijati činili jednu od glavnih komponenata ilirskog etno-kulturološkog bića koje se protezalo od južnog Jadrana do rijeke Dunav na sjeveru. Preciznije, Dezitijati su živjeli u samom centru ilirskog svijeta.

Porijeklo Dezitijata je vezano za proces "indo-evropeizacije" zapadnog Balkana i PodunavljePodunavlja. Ovaj proces je trajao sve do kasnog bronzano doba i početka željeznog doba kada se izdvojila/formirala srednjobosanska kulturna grupa.

Dezitijati su uspostavljali složene političke zajednice. Ovaj specifični proces dostigao je vrhunac tokom keltskih plemenskih pokreta i kulturnih preobražaja nastalih kao posljedica promjena koje je uslovilo željezno doba. Ovo se posebno ogledalo u formiranju Dezitijata kao prepoznatljive i funkcionalne političke organizacije. U stoljećima koja su uslijedila, Dezitijati su se razvili u snažnu i čvrstu zajednicu koja se odlikovala definiranim političkim, društvenim i ekonomskim strukturama. U tom periodu su Dezitijati dostigli zavidan stepen razvitka zahvaljujući, između ostalog, i povoljnom geografskom položaju, bogatim rudnim nalazištima i plodnom zemljištu.

Iza Dezitijata ostao je veliki broj ostataka utvrđenja, sela i naselja. Neki od njih su dijelom istraženi arheološkim iskopavanjima tokom kojih su otkrivene i brojne nekropole, grobnice i sl. Na ovim mjestima se nalaze dokazi duhovne kulture Dezitijata. Važna nekropola Dezitijata pronađena je u mjestu Kamenjača, u blizini Breze. Može se zaključiti da su Dezitijati imali složen religijski život. Srednjobosanska kultura i Glasinačka kultura (visoravan Glasinac u općini Sokolac) su bili centar nastanka i razvoja geometrijskog stila kao autohtonog umjetničkog izraza na zapadnom Balkanu.