Bosna i Hercegovina-Brazil

Bosna i Hercegovina-Brazil

Večeras je odigrana prijateljska utakmica između fudbalskih reprezentacija Bosne i Hercegovine i Brazila.Nakon odlične igre naših Zmajeva utakmica je završena rezultatom  1:2.Več u trećem minutu Brazil preko Marcela dolazi u vodstvo iskoristivši naš početni respekt prema petorostrukim svjetskim prvacima.U trinaestom minutu nakon što je Džeko dodao loptu do Ibiševića ovaj matira brazilskog golmana.

Gol Ibiševića

U nastavku utakmice vodila se slobodno mogu reči izjednačena igra.U drugom poluvremena Zmajevi su dijelovali močno i usudio bih se reči da su nadjačali Brazil koji osim par stvarno brilijantnih poteza svojih vedeta nije imao ozbiljnije prilike za gol.U par navrata Džeko je imao izglednije prilike za postizanje gola,na žalost danas mu nišanske sprave nisu bile podešene te su udarci odlazili preko gola.U prvom  minutu sudijske nadoknade nakon ubačaja Hulka u naš šesnaesterac lopta pogađa Papca i ulazi u naš gol te se time postavlja i konačan rezultat utakmice Bosna i Hercegovina-Brazil 1:2.Čestitam Zmajevima na odličnoj igri i zalaganju.

Nakon utakmice na pres konferenciji selektor Safet Sušić je izjavio "Šteta što nismo izdržali do kraja. Nakon lošeg otvaranja utakmice i primljenog gola, uspjeli smo konsolidirati redove i igrati sve bolje. Imali smo i dosta šansi, momci su se zaista trudili te odigrali maksimalno ozbiljno. Ne mogu da budem nezadovoljan. S druge strane bio je veliki Brazil, praktično u najjačem sastavu. Zaista je šteta što nismo izdržali do kraja",.
Na pres konferenciji je bio i naš kapiten Emir Spahić koji je izjavio
"Pozitivno je to što smo se uspjeli konolidovati i uspostaviti ravnotežu, imali smo dovoljno prilika čak i za preokret. Šteta zbog tog nesretnog gola. Nisam nezadovoljan igrom, ali ne mogu biti sretan nakon poraza, pa makar to bilo i protiv Brazila"





Brazil vs Bosnia 1:0 (Marcelo) by mostravae0
Brazil vs Bosnia 1:1 (Ibisevic) by mostravae0

Istorija Bosne-Goti,Avari i Slaveni

U 3. vijeku na podrucje Bosne upadaju Goti i nanose teske poraze Rimskoj vojsci,ostajuci prisutni na podrucju Bosne sljedecih 300 godina,a takodjer se dogadjaju invazije Huna (u 4. vijeku) i Alana (u 5. vijeku).

BIZANTIJA

Pocetkom 6. vijeka Goti bivaju porazeni od Bizantijskog Cara Justinijana,te se podrucje Bosne,od tada,barem nominalno,nalazi pod kontrolom Bizantije.

AVARI I SLAVENI

Krajem 6.vijeka na teritoriju Bosne stupaju dvije nove skupine,a to su Avari i Stari Sloveni.Historija Avara i Starih Slovena do toga trenutka je bila vrlo isprepletena...bivajuci cesto saveznicima,ali i protivnicima,mada je dokazano da su Avari uvijek bili nadmocniji,iako manje brojniji od Starih Slovena,prvenstveno zahvaljujuci njihovom superiornijem vojnickom umijecu.Avari i Stari Sloveni se naseljuju u nizinskim dijelovima Bosne,a domicilno stanovnistvo Iliri,koji su se vec ranije krvno izmijesali sa Gotima i Keltima,povlaci se u planine.Tek kasnije,u dodiru ovih grupa,Slaveni i Avari upoznavaju tekovine staroevropske kulture,a zatim dolazi i do krvnog i etnickog mjesanja stanovnistva i formiranja potpuno zasebnoga antropoloskog tipa stanovnika Bosne,kog karakterisu naglasena korpulentnost i snazni misici.Ono sto karakterise duhovnu stranu Bošnjana toga doba,jeste drugaciji mentalitet u odnosu na svoje susjede,drugaciji odnos prema vjeri,odbojnost prema svakoj vrsti podredjenosti i nasilja,upadljiva srcanost i hrabrost,naglaseno postenje i dobrota,kojim su ih u okruzenju cak i imenovali,te su poznati kao "Dobri Bošnjani"Bošnjani kao narod dobili su svoje ime po prostoru na kojem zive,tj. po nazivu za zemlju "Bosna",a sama rijec "Bosna" potice jos iz antickog doba (Basana ili Basina - Bosna) i Ilirskog je porijekla.To nam vrlo jasno govori da su se novoprispjeli Slaveni i Avari jednostavno uklopili u autohtonu masu stanovnistva u Bosni,poprimajuci domicilna(Bosanska)kulturna i duhovna svojstva.Takodjer,veoma je bitno uociti da Bosanski starosjedioci jos iz kasne antike posjeduju vrlo konkretne forme narodnog organizovanja,cime se jedino moze objasniti cinjenica da Bosanski starosjedioci po smirivanju situacije sa doseljenicima konsoliduju svoju vlast u Bosni,uz neke izmjene,npr. anticke dekucije postaju zupe,princepsi postaju zupani ili knezovi,a arhizupan postaje Ban (rijec "Ban" je avarskog porijekla).Sve ovo ubrzo rezultira i formiranjem prve Bošnjacke Drzave,o kojoj se prvi pisani tragovi pojavljuju vec 958 godine,kada Bizantijski Car Konstantin Porfirogenet u svome djelu "De administrando imperio",opisujuci zemlje nad kojima ima vlast,po prvi put spominje "Horion Bosona",sto u prijevodu znaci "Zemlja Bosna"

Zašto RS ne poštuje Brčko distrikt

Dobro bi pitanje bilo i zašto Vlada Republike Srpske ne poštuje svoje zaključke donesene u vezi granica RS i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

Da podsjetim Vlada RS je na sjednici od 01.12.2011.Godine donijela zaključak po kojem se "objavljuje i stavlja u promet kartografska osnova administrativne karte RS i Brčko distrikta". Po toj karti se jasno vidi da RS prestaje kod Brčko distrikta.Dakle RS više nema pretenzija prema dijelovima teritorije Brčko distrikta BiH?Tada je ta vijest objavljena u pojedinim medijima uz zaključak da je ispunjen i poslednji uslov za prestanak arbitraže nad Brčko distriktom Bosne i Hercegovine.Pozitivno rekli bi smo iako sa trinaest godina zakašnjenja.Evo kako ta karta izgleda.

RS u dejtonskom okviru

Nakon toga su na volšeban način nestale večine karata sa sajtova Vlade RS vladinih medija i medija bliskih Vladi.nestale su sve karte iz najavnih i odjavnih špica i sa i bez distrikta kao dijela RS?Dakle sada teško možemo da vidimo kako RS ustvari izgleda bez Brčko distrikta BiH.Slučajnost ili želja da u glavama ostane ona slika Rs sa dijelom Brčko distrikta u okviru nje?

Ipak,nisu nestale sve karte ostala je jedna ,tačnije dvije karte na zvaničnom sajtu Vlade RS koje i dalje prikazuju RS u kojoj se jasno ne vidi nalazi li se  dio Brčko distrikta BiH u Republici Srpskoj ili ne.

Karta RS na sajtu Vlade RS-e

 

 

 

Meni se čini da je na ovoj karti Brčko distrikt Bosne i Hercegovine u sastavu RS .Optička varka,iluzija za narodne mase ili nešto treće?

Zašto Vlada RS ne poštuje svoje odluke i zašto nam nije omogućen uvid u kartu RS onakvu kakva je Bez teritorija koje joj ne pripadaju.Cenzura vladajućih na dijelu ili nedostatak nepristrasnih "kartografa"?Ima li vladajuća garniture u RS i dalje pretenzije prema teritorijama koje joj ne pripadaju?

Zaim Imamović

Zaim Imamović, jedan je od najvećih interpretatora sevdalinke zaslužan za njen razvoj i opstanak.

Rođen je 26. augusta 1920. godine u Mrkonjić Gradu. Živio je u Travniku. Skoro sav svoj život proveo je u Sarajevu, a povremeno je odlazio u Počitelj na imanje, u svoju vikendicu.  Umro je u Sarajevu 2. februara 1994. godine.

 Ostaje nam sjećanje na evergrina u narodnoj muzici Bosne i Hercegovine. Ime Zaima Imamovića, kao estradnog narodnog umjetnika, interpretatora, kompozitora, ostalo je upisano u antologiju sevdahlinke i pjesama drugih naroda. Većinu svoga života proveo je u tumačenju i interpretiranju sevdahlinke.

 Po rođenju iz Mrkonjić Grada nakon godinu dana sa svojim roditeljima prelazi da živi u Travnik i nastanjuju se na periferiji zvanoj ”Bojna”. Tu je proveo petnaestak godina, dok se 1936. godine nije nastanio u Sarajevu. Ostao je bolan za Travnikom, a to je grad sevdaha i sevdahlinka koji je imao svoju pjesmu ”Kolika je viš’ Travnika bojna?” pa je Zaim za nju i sentimentalno vezan, tako da je rado stavljao na svoj repertoar. U Sarajevu je učio tekstilni zanat, a pomalo je svirao na dvorednoj harmonici koju mu je otac kupio. Njegov brat Hadže i sestra Đula u to vrijeme bili su članovi MKUD ”Gajret”. Poveli su jedne večeri i Zaima na probu, gdje je horovođa Cvjetko Rihtman pristao da čuje Zaima kako pjeva i odmah ga zadržao. Napustio je tekstilni zanat u jesen 1939. godine. Pored pjevanja u horu nastupao je na zabavama Društva prateći se sam uz harmoniku. Već tada se otkriva Zaimov talenat za umjetnost. Prava njegova karijera počinje 10. aprila 1945. godine. Tada pristupa Radio stanici Sarajevo. Svojim glasom i osjećajem opija slušaoce. Upravo tih dana Radio Sarajevo počinje sa emitovanjem programa i okuplja pjevače. Prvo javljanje je 10. aprila 1945. godine kada je tehničar na radiju Đorde Lukić-Cigo objavio: ”Ovdje Radio stanica Sarajevo. Danas je Njemačka kapitulirala.” Tada su mnoge emisije išle ”uživo” jer se oskudijevalo sa tehnikom i opremom. Svaka greška ne bi se mogla brisati, ostala je u eteru. Samo na takav način se mogao ocijeniti kvalitet pjevača. U doba kada se gramofonske ploče nisu tako mnogo snimale, kada smo narodnu muziku slušali preko rijetkih radio prijemnika (Kosmaj, Nikola Tesla, Vesna...), tada smo mnogo više saznavali šta je lijepo u muzici, a naročito u bosanskohercegovačkom sevdahu. U to vrijeme se Zaim predstavio sa tri melodije po kojima smo ga zapamtili: ”Gledaj me draga”, ”Mujo kuje konja po mjesecu” i ”Konja vodim, pješke hodim”. On već tada postaje pjevač po osjećaju, a pjesnik po duši, umio je da nam dočara prosto romantična doba koja još samo u sevdahlinkama postoje, da nam ih približi, da ih osjetimo i shvatimo. Njegovi uzori su bili danas skoro zaboravljeni pjevači: Rešad Bešlagić iz Tuzle i Sulejman Džakić. Rado ih je slušao i od njih učio kako pjesmu treba usavršiti i interpretirati. Pjesme je prikupljao i upotpunjavao svoj već tada bogati repertoar. Njegov glas je osoban, a pjevao je manirom koji je bio blizak, ali ipak neuhvatljiv za mnoge pjevače narednih generacija. Zbog toga se do sada nije pojavio pjevač za kojeg bi moglo da se kaže: – pjeva kao Zaim Imamović. Iako danas neki kažu blizak mu je Andrija Števanić, ipak, Zaim je Zaim, nezamjenjivi pjevač. Pjevao je malo kroz nos, ali mu se nažal ne uzima kao vokalni nedostatak, već kao sredstvo pomoću koga dočarava atmosferu Orijenta. Otuda nije ni čudo što je reprezentovao našu zemlju na Folklornom festivalu mediteranskih zemalja u Alžiru. Majstor je dinamike pjevanja, što je veoma bitno za uvjerljivost interpretacije. Sarajevo je bilo metropola sevdaha, pa su mnogi pjevači imali želju da ostanu i da žive u njemu, jer je u poslijeratnim danima, iza 1945. godine, jedini put afirmacije bila Radio stanica Sarajevo. U predratnoj generaciji pjevača bili su: Samija Alajbegović, Munevera Berberović, Esma Buljubašić, Lela Karlović, sestre Mira i Dragica Sabljak, Mica Talaja, Kadira Karahasanović, Enver Ekić, Arif Merdžanović, Hamdija Samardžić, Alija Nuhbegović (pjeva, svira harmoniku i klavir, poslije postaje i novinar), Jozo Penava (poslije postaje i vođa Tamburaškog orkestra Radio Sarajeva), Osman Plivčić, Varešanović, te Avdo Buzar kafanski pjevač i svirač, i drugi Tek negdje iza 1945. godine pojavljuje se nova garnitura pjevača u kojoj je Zaim Imamović (pjevač, harmonikaš i frulaš), Ibrahim Aščerić, Vejsil Hadžibegić, Jozo Kristić, Slobodan Lukić, Tugomir Alaupović, te oko 1950. godine nastupaju: Zumra Mulalić, Nada Mamula, Nadežda Cmiljić, Radmila Jagodić, Izeta Selimović-Beba, Mile Petrović, Vlado Mulić, Božidar Ivanišević, Mile Bogunović (pjevač, voditelj, humorista), Milan Eterović, Mileta Rajčević, Safet Isović, Himzo Polovina, Zehra Deović, Zora Dubljević, Meho Puzić, duet Mustapić-Sušac, Husein Kurtagić, Nedjeljko Bilkić, Stanimir Petrović-Lale, Zekerijah Đezić i mnogi drugi. Mnogi od ovih pjevača postali su veterani sevdahlinke i divne narodne izvorne pjesme, koje je u to vrijeme naročito Radio Sarajevo arhiviralo i emitovalo. Ipak, najveći veteran pjesme je bio Zaim Imamović. Mnoga od poznatih imena učili su od Zaima i većina od njih je kazala da je Zaim nezamjenjivi izvođač sevdahlinke.
Sevdahlinke koja ima svoju dušu i koja je u narodu nastala, živjela, mijenjala se, bila je do današnjih dana i ostala izraz svega onoga što je naš narod na ovim prostorima kroz vijekove živio i osjećao. Sve je kroz pjesmu kazano. Sevdahlinka je sačuvana, prenošenjem s koljena na koljeno, usmenim putem od grla do uha, od uha do grla. Njeni mnogi autori melodija i teksta su nepoznati, zato je i postala izvornom baštinom naroda koji je čuva i njeguje. Dakle, narod je njen kolektivni autor. Zaim je izraziti tenor, s lijepo obojenim glasom, jasnom dikcijom i izrazitim smislom za melizmatičko ukrašavanje melodija koje je interpretirao. Safet Isović – veteran narodnih pjesama često i ponosno ističe da se smatra Zaimovim učenikom. ”Zaim Imamović je bio prava škola lijepoga pjevanja naše bosanskohercegovačke gradske pjesme – sevdahlinke. Svejedno što je godinama bio jedan od najpopularnijih pjevača u zemlji, i nije nebitno najbolji, skromnog, tihog i nenametljivog Zaima Imamovića nikada nije pratio veliki publicitet u štampi. Imao je boju glasa zahvalnu, sjajnu i sjetnu kakvu niko nema. Zaim je imao poseban tenor, a iznad svega ukrašavao je svaku sevdahlinku na svoj način, posebnim ukrasom. Koristeći svoju tehniku, bio je karakterističan, dolazio je do efektnih rješenja u najtežim pjesmama. Imao je osoben glas, velikog volumena, velikog intenziteta, iako je pjevao na lagani i ležeran način. On nikad nije pretjerivao, imao je određenu mjeru za pjesmu.” Znao je i snimio Zaim mnogo narodnih pjesama za arhiv RTV Sarajeva koje su preuzimale i druge Radio i televizijske stanice u zemlji i inostranstva Obišao je zemlju i gradove, a bio je sa pjesmom i na nekoliko kontinenata. Učesnik je karavana pod nazivom ”Sevdah putuje Evropom”. Svuda je dočekivan i ispraćen ovacijama. Reprezentovao je našu narodnu pjesmu dostojanstveno i na najprofesionalniji način. U vrijeme kada je bio najpopularniji najmanje je zarađivao. Živio je od plate skromnog službenika Radio Sarajeva čiji je zadatak, uz ostalo bio da putuje, pjeva i uveseljava bez honorara, a počesto i bez putnih dnevnica se iste večeri morao vraćati u Sarajevo. Ne mogu a da ne iskažem nekoliko naslova sevdahlinki koje su se našle na njegovom prebogatom repertoaru: ”Haj, Moščanice vodo plemenita”, ”Od kako sam sevdah svezo”, ”Okreni se niz đul-bašču”, ”Haj, sadih almu na sred Atmejdana”, ”Ja zagrizoh šareniku jabuku”, ”Đul Fatima po đul-bašči šeće”, ”Haj, bejturane, aman, Bog t’ ubio grane”, ”Snijeg pade drumi zapadoše”, ”Kad puhnuše sabah-zorski vjetrovi”. Po mome mišljenju jedan od najljepših snimaka RTV Sarajeva je pjesma koju je snimio sa Narodnim orkestrom Radio Sarajeva, a to je: ”Oj, djevojko, ašik dušo” Nakon Drugog svjetskog rata na njegovom repertoaru su se našle i novokomponovane narodne pjesme bliske izvornom narodnom melosu. U svojim kompozicijama je i pisac teksta i kompozitor muzike. Često je sarađivao u tandemu kao pisac teksta ili kompozitor muzike sa Jozom Penavom tadašnjim rukovodiocem Tamburaškog orkestra Radio Sarajeva. Takođe je sarađivao sa veoma cijenjenim harmonikašem i vođom Narodnog orkestra Radio Sarajeva Ismetom Alajbegovićem-Šerbom sa kojim je bio nerazdvojan sve do njegove smrti 28. jula 1987. godine, a na tekstove pisca Safeta Kafedžića je komponovao muziku. Prva novokomponovana pjesma koju je Zaim zapjevao bila je kompozicija Joze Penave ”Bosno moja poharana”, zatim ”Sarajevo, behara ti tvoga”, koja glasi: Sarajevo, behara ti tvoga, znaš li reći šta za dragog moga? Otišo je već godinu dana, ja ga čekam tužna, rasplakana. Dođi, dragi, milovanje moje, pa utješi bolno srce moje. Uzalud je tvoj otac i mati, kad me, dragi, tvoj pogled ne prati.

Zaim Imamović

Od pomenute pjesme se nije odvajao; uvijek bi je među prvima stavljao na repertoar. Taj njihov zajednički biser je u pravom smislu obogatio bosanskohercegovački narodni melos. Evo i nekoliko naslova Zaimovih novokomponovanih narodnih pjesama: ”Slavuj pjeva na beharli grani”, ”Sve behara i sve cvijeta”, ”Ne pitaj me stara majko”, ”Nekada sam sevdisao”, ”Što je lijepo vrelo Moščanice”, ”Na đerđefu vezak veze Fata”, ”Imam dragu u sokaku mome”, ”Srušila se kula i kapija”, ”Sinoć gledam sjajnu mjesečinu”, ”Zašto si me majko rodila”, ”Sjećaš li se draga prošlog ljeta”, ”Mrkonjiću, rodni grade”, ”Kada dođem rodnom kraju”, ”Oj, jeseni tugo moja”, ”Moj sokole, sine od zakletve”, ”Boluje mi moja draga”, ”Da sam sjajna mjesečina”, ”Kad u bašči zaspu đul behari”, ”Azemina”, ”Ne čekaj me niti sanjaj”, ”Znaš kad sam ti ljubav darovala”, ”Kad akšam dođe u mahalu staru”, ”Nije zlato sve što sija”, ”Pokraj Jajca teče voda Pliva”... Za cijeli svoj život drugovanja sa narodnom muzikom dobio je mnoga priznanja. RT Sarajevo je snimila i u nekoliko repriza emitovala jednosatnu emisiju o Zaimu Imamoviću pod nazivom ”Čovjek i vrijeme”. Nastupao je s mnogim veteranima narodne muzike, u prvoj emisiji RTV Sarajeva pod nazivom ”Sijelo na vrelu Bosne”, te u serijalu ”Priče o starim gradovima” i u posljednjem serijalu emisija pred sami rat 1992. godine pod nazivom ”Meraklije” urednika Vehida Gunića i muzičkog urednika Spasoja Beraka-Spase. U ovom serijalu je imao nekoliko svojih numera odmah u početku emisije, a u podnaslovu ”Pjesme srca”. Nastupao je i snimao audio kasete, gramofonske ploče pjevajući sa svojim sinom Nedžadom. Učesnik je mnogih festivala, naročito festivala ”Ilidža” na kojima nikada nije ostajao bez priznanja i nagrada žirija ili publike. Na festivalu ”Ilidža 1969. godine” uz poznate muzičke stručnjake postaje i sam član žirija. Na vrhuncu karijere snimio je bezbroj lijepih pjesama za arhiv Radio Sarajeva. Među njima je i pjesma ”Lov lovio Muhareme”. Na melodiju davno nastalu u narodu, pjesnik Safvet-beg Bašagić darovao je tekst, a Zaim svoju interpretaciju ”Evo ovu rumen ružu”. Sa ovom pjesmom Zaim se proslavio i smatrao je draguljem naše baštine. U rano proljeće, kad sve cvijeta i behara, kada je Hercegovina najljepša često je Zaim posjećivao Počitelj, darovao mu je i pjesmu ”Pjesma Počitelju”. Pored bosanskohercegovačkih sevdahlinki pjevao je i pjesme drugih naroda. Naročito mu je bio blizak melos sandžačkih muslimana. Posebno nam je dokazivao da je jedna od sandžačkih bisera pjesma ”Kafu mi draga ispeci oh aman, aman, dušo za mene”, koja je prvo bila interpretirana od crnogorskog pjevača Zejbe Pekušića, zatim malo preuređena muzički od Predraga Gojkovića-Cuneta iz Beograda, pa do izvedbe ”Pljevaljskih tamburaša”. Istu je Zaim uvrstio u svoj repertoar. Nastupao je na dosta koncerata u duetu sa Nadom Mamulom; u dijalogu je snimio nekoliko pjesama sa prvom damom sevdaha Izetom Selimović-Bebom. A to su pjesme: ”Hajde dušo da ašikujemo”, ”Evo mene u tom kolu” Sa Nadeždom Cmiljić i grupom pjevača u dijalogu pjeva ”Hercegovačku zdravicu”. Pjevao je sa Safetom Isovićem, te Milom Petrovićem ”Zvijezda tjera mjeseca”, ”Igrali se konji vrani”, te u duetu sa Milom Petrovićem ”Zelen lišće goru kiti” (Đure Jakšića). Često je nastupao u mješovitoj grupi narodnih pjevača koja je djelovala u Radio Sarajevu između šezdesetih i sedamdesetih godina. Negdje pedesetih godina u tvornici ”Jugoton” iz Zagreba, za nepuna tri dana snima trideset tri pjesme na petnaestak gramofonskih ploča i jednu LP ploču koje su bile vrlo krhke kvalitete (78 okretaja). Pojedinci u Radio Sarajevu su se prije rata 1992. godine neodgovorno ponašali prema stvaralaštvu Zaima Imamovića, ali i drugih solista. Mnogi arhivski snimci su uništeni, jedva je ostala emisija od petka, 2. oktobra 1964. godine u trajanju od 20 minuta, a pod nazivom ”Govore o sebi, pjevaju za vas” (O Zaimu Imamoviću, urednik Zvonimir Nevžala). O Zaimu su spjevane i pjesme za njegova života. Jedna od takvih je i ”Kad zapjeva Bosna naša” (autora Jovice Petkovića) a u izvedbi na gramofonskoj ploči (45 okretaja) pjeva Muhamed Pašić-Mašura. Poznati pjesnik i prevodilac Sinan Gudžević, koji je rastao negdje na visokom Pešteru, ponesen i oduševljen Zaimovim pjevanjem, prilikom posjete Zaimu rekao je: ”Zamišljao sam da živa ljudska legenda, Zaim Imamović, živi u svili i kadifi, kad ono tamo, Zaim živi skromno kao i svi smrtnici. On je, bolan, pravi rođeni, autentični narodni umjetnik...” Sinan mu je posvetio i jednu od svojih pjesama. Pjesma Zaimu Imamoviću Zaime, Svi vole kad pjevaš Iz grudi da se svuda čuješ a usta ne otvaraš...

Pred kraj života nečujno se povukao. Tiho je drugovao s pjesmom čiji je i autor: Bosno moja plemenita U mladost me vrati, Ja ću tebe za života, S’ pjesmom darivati...

U ratu 1992. godine pa do smrti Zaim je preživljavao. To su za njegovu starost, iscrpljenost i zdravstveno stanje bili veoma teški dani. Priča se da se za vrijeme agresije, snalazio, te dolazio u kolega i prijatelja da traži hranu, te da je svoju harmoniku nosio na pijacu da je proda kako bi preživio (sedmični list ”Ljiljan” 1995. godine). Posljednji stihovi pjesme ”Bosno, moja plemenita” kaže srce umjetnika se umorilo, iscrpilo i napatilo, prestalo je da kuca u Sarajevu, gdje je pokopan u gradu u kojem je proveo najveći dio života. Ostalo nam je sjećanje na Zaima – evergrina u narodnoj muzici. Za sve mu hvala. Nakon njegove smrti izdata je knjiga pod naslovom ”Slovo o Zaimu”, u prilogu 10 audio kaseta njegovih najboljih interpretacija pohranjenih u ručno rezbarenoj drvenoj sehari.

Poslušajte i interpetaciju jedne od sevdalinki u izvošenju ovog doajena BiH sevdalinke:Kahvu mi draga ispeci

Zvijezda tjera mjeseca

Zvijezda tjera mjeseca,

Za goru ga zatjera,

za goricom vodica,

na vodici curica,

b’jelo lice umiva.

"Daj mi malo vodice

iz te b’jele ručice!"

"Ne dam, dragi, ni kapi,

nek’ ti duša iskapi,

zbog sinoćnje besjede!

Zbog sinoćnje besjede

i rumene jabuke.

Drugoj daješ rumene,

meni mladoj uvehle,

uvehla ti duša ta!"

Narodna pjesma

English translation

Star chases the Moon
It chases it behind the hill

Behind the hill is water
Upon the water a girl
Washing her white face

‘Give me some water girl
From your white hand’

‘I won’t give you a drop dear
May your soul fade away
Because of what you said last night

Because of what you said last night
And the ripe apple

You give the red apples to another girl
And to me only the stale ones
May your soul become stale

Poslušajte i pjesmu u interpretaciji hanke Paldum

Istorija Bosne-Rim

Ilirija

Poslije  Batonovog ustanka cijelo podrucje Bosne biva cvrsto pod kontrolom Rimljana,koji potom uspostavljaju svoja naselja i mrezu puteva sirom Bosne.Ovi putevi su bili potrebni Rimljanima za njihovo daljnje vojno napredovanje,a i za prijevoz zlata,srebra i olova koji se eksploatisu iz rudnika koje Rimljani otvaraju po cijeloj Bosni.Tokom Rimske vlasti siri se upotreba latinskog jezika u Bosni,a u novosagradjena Rimska naselja doseljavaju se kolonisti iz svih krajeva Rimskog Carstva...najvise iz Italije,Afrike,Spanije,Njemacke,Grcke,Sirije,Palestine,Egipta,itd..Od druge polovine II vijeka nove ere zabiljezeno je naseljavanje podrucja Bosne brojnim Rimskim vojnim veteranima,dok se ogroman broj samih Ilira regrutuje u Rimske legije,te od konca II vijeka nove ere Ilirska podrucja bjehu snazna vojna izvorista za brojne Rimske guvernere i generale,koji postaju Rimski Imperatori.Prvi od njih,Septimus Severus raspusta Pretorijsku gardu,kada on dolazi u Rim 193 godine,i zamjenjuje je Ilirskim trupama.Jedan Rimski historicar iz toga doba opisuje ove Ilirske vojnike kao "rulju"koja izgleda poput "divljaka" i koja ulijeva strah u kosti svojim izgledom,govorom i ponasanjem".Mnogi drugi Rimski i Grcki izvori zauzimaju istovjetan "superioran" stav prema njima.Zanimljiv je jedan komentar,koji je sacuvan,od Grckog geografa po imenu Strabo (63 p.n.e. - 25 n.e.),gdje on biljezi da je tetoviranje bilo veoma prosireno medju Ilirima.Njegovo svjedocenje o tome je potvrdjeno mnogo,mnogo kasnije,kada arheolozi u Ilirskim grobnicama sirom Bosne,nalaze i igle za tetoviranje.Mnoga druga arheoloska nalazista ukazuju i na duhovni zivot Ilira,koji je prije svega bio zasnovan na njihovoj sprezi sa prirodom.Vrhovno bozanstvo Ilira je bilo zamisljano kao dlakavo musko stvorenje,sa kozjim nogama i rogovima,a nazivano je Silvan.

Silvan

Silvanova pratilja je bila Dijana (Thana),boginja lova , divljaci i prirode.Ona je na pronadjenim figurama predstavljena kao lovac sa strijelom u ruci i tulcem za strijele.Preko 300 spomenika Silvanu i Dijani je pronadjeno sirom Bosne,a narocito na prostorima Glamockog,Livanjskog,Duvanjskog polja,te u Srednjoj Bosni...Iliri su takodjer vjerovali i u gorske vile,nimfe,koje su im stitile izvore,potoke,planinske proplanke i pecine.Na spomenicima su predstavljene kao mlade razigrane i obnazene djevojke,i nerijetko u kolu u kojem svira Silvan.Tada,u anticko doba u Bosni postoji cak 40 razlicitih vjerovanja u 52 razlicita bozanstva.Do 3.vijeka podrucje Bosne pripada Zapadnom Rimskom Carstvu i nalazi se na samoj granici sa Istocnim dijelom.

Prva stvar na koju su se Rimljani fokusirali nakon okupiranja Bosne je bilo iskopavanje zlata. Već otprije se čulo za bogastvo ruda u Bosni, te historičari navode da je u doba cara Nerona bilo slučajeva da se samo u jednom danu dobivalo po 17 kg čistog zlata. Danas je sasvim sigurno da su se lukrativni rudnici nalazili u okolini današnjeg Kiseljaka, Fojnice, regionu Gornjeg Vakufa, te dolini Lašve. Pored zlata, kopalo se i srebro, uglavnom u području današnje Srebrenice, sa centrom u Domaviji ( Gradina kod Sasa). Pored važnosti rijetkih ruda, Bosna je bilo značajna i po rudnicima željeza koji su mnogo značili Rimu u doba napada barbarskih plemena na njihove granice (od II do V st. n.e.). Glavni rudnici su se nalazili u području oko današnjeg Prijedora, Sanskog Mosta, te Bosanskog Novog. Pored rimskog prisustva, stanovništvo je uglavnom ostalo vjerno svojim starim vjerskim tradicijama. Vrhovni ilirski bog je bio zaštitnik pastira, stada i šuma, po imenu Silvan. Njegova pratilja se nazivala Dijana (Thana), boginja lova, divljači i prirode. Neka plemena, kao Japodi, su više poštivali svog boga, kojeg su nazvali Bind. U gradskim sredinama uglavnom se slijedila zvanična religija Italika, ali i tu su Rimljani bili maksimalno tolerantni, jer su na bosanskohercegovačkom području boravili dužnosnici sa svih strana svijeta, tako da ne čudi ni podatak da je u jednom trenutku ovdje koegzistiralo 40 različitih vjera, i klanjalo se 52 različita boga.

 Proćitajte i Istorija Bosne-Batonov ustanak

Dodik priznao.U Srebrenici je izvršen genocid

Vjerovali ili ne ali da desilo se i to i to sada več daleke 2007 godine.Vjerujte svojim očima i ušima i pogledajte video u kojem Milorad Dodik priznaje genocid u BiH.