Željko i drugovi.

Željko i drugovi

 

Nakon ostavke člana Predsjedništva BiH i potpredsjednika SDP-e čitam članke u kojem ga osuđuju na ovaj ili onaj način,iz ovih ili onih razloga.Ne znam ali,meni se taj potez svidjeo.Možda sam diletant amater i naivan kao i Željko jer moram priznati Željko Komšić jeste politički diletant i politički naivan .Ali je smogao snage i konačno na pravom mjestu pogazao da ima .uda.Možda i u pravom trenutku prije potpunog iskakanja iz kolosijeka njegove stranke SDP-e i njegove zemlje Bosne i Hercegovine.Željko mi se svidio od trenutka kada je na jednom predizbornom mitingu počeo govoriti iz srca i gotovo zaplakao objašnjavajuči u kakvoj se situaciji nalazimo kao društvo.Nije to bio politički govor.Čovjek govori iz srca.Čini mi se da je i ovaj puta govorio iz srca i ne držeči fige iza leđa.Ponekad mi se ne sviđa kada to srce progovori u “pogrešno”vrijeme i nimalo predsjednički,politički i pretvorno kako to svi političari rade.Ali što se tiče mene ovaj njegov postupak ga opravdava i za te govore u “pogrešno” vrijeme.Možda nam treba “diletant” koji ni u drugom predsjedničkom mandatu nije promijenio stan,kupio nova kola i zaposlio kompletnu familiju na državne jasle.
Želim mu sreću u daljoj političkoj borbi.Sreće će mu trebati jer borbe će biti a “drug” slučajni prolaznik je sve samo ne diletant u politici.

Pitam se ?

Ministar sigurnosti BiH bio je u posjeti predsjedniku RS-.Reklo bi se dobra vijest mora da su razgovarali o nečemu korisnom.Ali.ta posjeta (kao jedna u nizu) se odigrava u kabinetu gdje nema ni B od Bosne i Hercegovine,u tom kabinetu nigdje nema zastave niti bilo kakvog obilježija države čiji je taj kabinet dio.U tom kabinetu se još uvijek nalazi i karta RS na kojoj je Brčko distrikt BiH predstavljen kao dio RS-a,dakle karta koja je protiv Ustava i zakona BiH.Priznaju li državni zvaničnici BiH sjedenjem i slikanjem tu i uz takav aranžman neke stvari ili.....?

Besim Spahić-predavanje u Kaknju 2012 godine

Zašto bi morali pročitati načertanije,koje su bosanske kraljice vladale Evropom i još monogo toga o istoriji i sadašnjosti Bosne pogledajte u ovom videu,predavanju Profesora Besima Spahića održanom u Kaknju.

Zabija li SDA Bosni i Hercegovini nož u leđa?

Počelo je još na prvim višestranačkim izborima u Bosni i Hercegovini,ja tada nisam imao pravo glasa ali mi je bilo čudno kada su mi se roditelji vratili sa izbora i pričali o tome kako su na glasačkom mjestu od aktivista SDA dobili upute da glasaju između ostalih i za Radovana Karadžića i SDS.Zbog toga sam 93 godine kada sam dobio pravo glasa (zajedno sa puškom kojom sam branio goli život) bio strašno ljut na roditelje koji su sumnjao sam pomogli da zlotvori koji nas ubijaju dođu na vlast.Bio sam ljut i na SDA ali sam kontao,"zaebali se šta češ,bili su naivni i nije sad vrijeme da se pitaš,rat je".

Nastavilo se to kroz rat kada su doveli muđahedine u BiH i sve više počeli prakticirati i koristiti Islam u ratu,konto sam "rat je šta ćeš možda tako i treba?".Kada su nas okupatori je.avali prilikom svakog potpisanog primirija mislih "e jes bagra prefrigana pa ništa ne poštuje"i kontah da "naše" vođe jednostavno nemaju izbora.

Kada je potpisan Dejton i mi ostali bez pola države dok smo bili u punoj ofanzivi i još na kraju i moradosmo vratiti neke oslobođene dijelove BiH rekoh "nek je mir potpisan pa bit će bolje,sabur". Kada sma čuo da se jedan od entiteta napravljenih u Dejtonu zove "Republika Srpska" zapitah se "koja budala je to potpisala"

Kada sa povratak nije dogodio osim u dijelovima gdje su ga predvodili rijetki entuzijasti poput rahmetli Bracike pomislih "ovo nije dobro al bit će bolje".Vidjeh da se SDA vrh iz RS-e preselio u FBiH to mi nije bilo OK ni u kojim okolnostima ."Šta li to Alija radi što ne predvodi povratak mišljah sam u sebi".

Očekivah da se ostvari ono zapošljavanje po prijeratnom popisu te učešće u vlasti u opštinama i entitetima po istom popisu.Kada se ni to nije dogodilo zapitah se "šta je ovo ljudi što se ništa ne poduzima pa niko ne reaguje a Bosna se urušava".Kada sam vidio da RS svom snagom nasrće na Brčko distrikt BiH a BiH se pojavljuje na kašićicu sinuše mi ???????

Počeh sretati ratne zločince u prolazu i pitati se kada će završiti u zatvoru,kada je večina njih i dalje nastavila šetati pored mene te se pozapošljavala na državne jasle,vidjeh da nešto nije u redu.

Bosna i Hercegovina se i dalje razgrađuje na svim nivoima,više ne mogu zatvarati oči i kontati da su bošnjački političari naivni te ne znaju šta rade.Toliko naivni i glupi ne mogu biti.Ne može se biti "naivan" i ne reagovati kada ti delegacije stranih država ulaze sa naoružanim čuvarima u tvoju državu (koju si krvavo zaradio) bez reagovanja ne može se biti naivan i ćutati kada ti policija susjedne države ulazi na tvoju teritoriju kao na svoju i glumi ti neku vlast.Ne može se biti naivan i pustiti Brčko distrikt BiH niz vodu kada imaš i zakonsko pravo da ga tražiš,pravo zasnovano na ponašanju entiteta RS koje i nakon 12 godina ne priznaje arbitražnu presudu i taj grad nezakonito prisvaja.Još uvijek ne želim vjerovati u to,ne želim na brzinu zaključivati (od pomaganja Karadžiću da dođe na vlast prošlo je tek 21 godina) ali ne mogu više ni vjerovati da su toliko naivni i glupi da su mogli dopustiti da mi moramo vraćati oslobođene teritorije koje smo goloruki oslobodili da mi moramo ići i ispod nivoa monstruoznog Dejtona da se mi moramo izvinjavati zato što smo branili BiH i da moramo trpjeti izjave vrhuške vlasti jednog od entiteta Bosne i Hercegovine od toga da "njima neće suditi sudije muslimani" do toga da će se "Bosna i Hercegovina raspasti".

Ne mogu da vjerujem ali se moram zapitati.Zapitajte se i vi,može li se biti toliko naivno ili iza sve te "političke naivnosti"ima nešto drugo?

Prije neki dan sam na netu pronašao tekst Uzroci i posljedice rata u Bosni i Hercegovini za koji smatram da ga je vrijedno pročitati.Možda se ne slažem se sa svim navodima u tekstu ali je svakako vrijedan za rasvijetljavanje nekih trenutaka naše bliske istorije.

Jedna od najpoznatijih ako ne i najpoznatija sevdalinka je narodna sevdalinka Mujo kuje konja po mjesecu.
donosim vam dvije verzije teksta ove sevdalinke.

Mujo kuje konja po mjesecu

 

Mujo kuje konja po mjesecu,

Mujo kuje, a majka ga kune:

"Sine Mujo, živ ti bio majci,

ne kuju se konji po mjesecu,

već po danu i žarkome suncu!"

"Mila majko, ne kuni me mlada,

znaš kad meni na um padne draga.

Ja ne gledam Sunca nit' Mjeseca,

nit' moj đogo mraka nit' oblaka

već me nosi dragoj pod pendžere!

 Narodna pjesma

Mujo kuje 

 Mujo kuje konja po mjesecu
Mujo kuje, a majka ga kune

Sine Mujo, ziv ti bio majci
ne kuju se konji po mjesecu
vec po danu i zarkome suncu

Mila majko, ne kuni me mlada
znas kad meni na um padne draga

I ja ne gledam sunca nit' mjeseca
nit' moj doro mraka nit' oblaka
nit' moj doro Drine vode hladne

 

Narodna pjesma 

Mada je najpoznatija po izvođenju od strane Safeta Isovića ovdje poslušajte ovu sevdalinku u izvođenju benda Mostar Sevdah Reunion

 

Zašto volim Bosnu-pogled iz Srbije

"Peščanik.net" objavio je autorski komentar Damjana Pavlice, beogradskog publiciste i muzičara, koji prenosim u cjelosti:

Bosnu volim prvenstveno zbog uporedog postojanja njenih različitih tradicija. Decenijama uoči poslednjeg krvavog rata, ljudi u Bosni i Hercegovini su najnormalnije živeli zajedno. Trenutno stanje u Bosni i Hercegovini, gde je celokupna ljudska situacija uslovljena etno-religijskom pripadnošću, je bolesno stanje.
Prošao sam Bosnu uzduž i popreko i uverio se da Bosna nije višejezična sredina. U gradovima i selima ljudi govore istim jezikom, iako nas velikaši, proklete im duše, uporno ubeđuju da govorimo različitim jezicima i da su razlike među nama nepomirljive. Pritom, veoma je diskutabilno da li je Bosna i Hercegovina višenacionalna sredina. Odrednice Srbin, Hrvat i Bošnjak se mogu, sa gotovo stoprocentnom izvesnošću, koristiti kao sinonimi za versku pripadnost, umesto reči pravoslavac, katolik i musliman našeg jezika.

ISTORIJSKI OSVRT
Tokom istorije, u Bosni je uporno opstajao višereligijski suživot, dok je u Srbiji preovladala jednoobraznost. U srednjevekovnoj Srbiji je zakon nalagao versku isključivost i netrpeljivost, jer vladajuća pravoslavna religija nije tolerisala postojanje drugih vera. U srednjevekovnoj Bosni su zajedno živeli katolici, pravoslavci i bogumili. Dok su u Raškoj besneli verski progoni, Bosna je prihvatala ljude različitih vera. Dok je Stefan Nemanja proganjao naše pretke, dobri Ban Kulin im je pružao utočište. Ko je od našeg naroda tražio slobodu, taj je išao u Bosnu. U Raškoj su vladali samodržavlje i verski progoni.
Tokom svoje vladavine, muslimani su se ipak pokazali tolerantnijima od pravoslavaca. Iako su krajem srednjeg veka muslimani na ove prostore došli kao zavojevači, jedna je činjenica neosporna – dozvolili su da druge vere postoje i da pravoslavne bogomolje vekovima ostanu čitave. Otomanski sistem religijskog pluralizma definitivno predstavlja civilizacijski iskorak u odnosu na versku isključivost nemanjićke Srbije. Uprkos tome, Srbi su u XIX veku, od svog ustanka do sticanja državnosti, uništili gotovo sve džamije na području tadašnje kneževine Srbije. Tako su u Užicu porušene 34 džamije, u Smederevu 24, a u Beogradu na desetine njih. Slično se ponovilo i tokom rata u Bosni.
Bosna i Hercegovina je kolevka našeg zajedničkog jezika. Jezik srednjevekovne srpske države, koji poznajemo uglavnom preko vladarskih povelja i crkvenih spisa, prilično se razlikuje od današnjeg srpskog jezika. Jezik srednjevekovne Bosne i Huma, koji poznajemo preko natpisa sa stećaka, je prilično sličan jeziku kojim danas govorimo, i uglavnom razumljiv bez prevođenja. Ovo nimalo ne iznenađuje, uzme li se u obzir da je upravo hercegovački govor bečkim književnim dogovorom 1850. godine određen za zajednički književni jezik Srba i Hrvata (i drugih južnih Slovena), poznat kao srpsko-hrvatski jezik. Na hercegovskom govoru počiva čitava jezička reforma Vuka Karadžića, na temelju koje su nastali savremeni srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski jezički standard.
Bosna i Hercegovina je kolevka partizanskog otpora. Tokom drugog svetskog rata Bosna i Hercegovina je predstavljala središte otpora nacionalističkom ludilu i međuetničkom istrebljenju. Dok su u Srbiji i Hrvatskoj preovladale ekstremno nacionalističke snage, u Bosni su partizani uspešno vodili borbu protiv fašista i kvislinga, za ponovno ujedinjenje raskomadane domovine. Igman, Kozara, Neretva, Sutjeska, Jajce, Drvar, samo su neki od toponima koji podsećaju na upornu borbu naših naroda u Bosni i Hercegovini. Možda je kobna greška partizana bila što su nakon oslobođenja uzeli Beograd, a ne višenacionalno Sarajevo za glavni grad SFR Jugoslavije.

RAT U BOSNI I HERCEGOVINI
Nije tajna da je Srbija stvorila Republiku Srpsku, kada je 1992. godine poslala vojsku, specijalce i dobrovoljce, te nahuškala, naoružala i organizovala Srbe u Bosni i Hercegovini. Čitave oblasti jedne multikulturne države su vojskom zaposednute, etnički očišćene i proglašene srpskom teritorijom. Tzv. Republika Srpska, ta žalosna tvorevina koja pokušava da bude srpskija od same Srbije, pokazatelj je naše nezrelosti za zajednički život, poštovanje bližnjega i prihvatanje različitosti. Ovo patološko stanje je urodilo stravičnim progonima i pokoljima naše inoverne braće, koje istorija pamti kao bosanski genocid.
Tokom rata su na teritorijama pod srpskom kontrolom džamije sistematski uništavane. Frapantan primer je Banja Luka, u kojoj su sve gradske džamije (njih šesnaest) uništene uz sadejstvo gradskih vlasti, iako u gradu nije bilo izravnih ratnih dejstava. S druge strane, u Sarajevu, koje je godinama bilo pod srpskom opsadom, iako neke srpske crkve jesu uništene (neke usled samog srpskog granatiranja), one nisu sistematski uništavane.
U Bosni nije okončan rat, u Bosni je zamrznut sukob. Dovoljan je letimičan pogled na međuentitetske granice Bosne i Hercegovine da bismo videli da je to samo zaleđena linija fronta u bratoubilačkom građanskom ratu. Rat u Bosni i Hercegovini nikada nije završen. Danas se vodi putem politike da bi sutra ponovo mogao oružano eskalirati. Bosni je potreban trajan, pravedan i održiv mir. Tzv. Dejtonski mir je suštinski nepravedan, jer je zacementirao rezultate etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva Višegrada, Zvornika, Bijeljine, Prijedora, Foče, Srebrenice i mnogih drugih gradova Bosne i Hercegovine. Tragičnim spletom događaja, Srebrenica danas pripada Republici Srpskoj. Srbija mora jasno osuditi zaposedanje teritorije istrebljenjem, da bi pokazala da je raskrstila sa ideologijom širenja teritorije, koja je predugo usmeravala njenu unutrašnju i vanjsku politiku. Srbija zaista nema razloga da podržava Republiku Srpsku, taj ostatak njene nesrećne politike 1990-ih.
Srbija je pokušala da ubije Bosnu i Hercegovinu. Ubijajući Bosnu, Srbija je ubijala i sebe, jer se ekstremizam iz Republike Srpske vraćao kao bumerang ubijajući građansku Srbiju. Nadam se da će Bosanci oprostiti našim potomcima. Takođe se nadam da naši potomci nikada neće oprostiti svojim precima. Neka nam drugi oproste naše ludilo. Mi sami sebi nikada ne smemo oprostiti. Ubili smo deo svog naroda u Bosni.

CIVILIZACIJSKE PERSPEKTIVE
Bosna i Hercegovina je otvorena mogućnost našeg zajedničkog života, pravoslavaca, katolika i muslimana istog jezika. Politička ideja Bosne i Hercegovine je načelo suživota naspram plemenske podeljenosti, verska trpeljivost naspram verske isključivosti.
Mnogi građani Bosne i Hercegovine su dospeli u tužnu situaciju da pod uticajem huškačke propagande prezru svoju domovinu. Poznajem mnoge bosanske Srbe koji preziru Bosnu a obožavaju Srbiju. Oni grdno greše. Kao pripadnik srpskog naroda, kao Srbin iz Srbije, poručujem mojim sunarodnicima, Srbima iz Bosne – Srbija nije vaša majka, vaša majka je Bosna. Nemojte prezirati zemlju naših otaca. U Bosni naš narod živi već vekovima. U srednjem veku, kada Srbija nije ni postojala, već samo vazalna kneževina Raška, naši preci su u kraljevini Bosni odolevali raznim moćnicima sa istoka i zapada.
Bosna nikada nije bila u sastavu Srbije, i ukoliko ima pravde, nikada neće ni biti. Najmoćniji srpski srednjevekovni vladari, kao što su Stefan Nemanja i Dušan Silnik, nisu uspeli da uključe Bosnu u svoju državu. Vekovima kasnije, to nije pošlo za rukom ni Slobodanu Miloševiću. Srbija ni ne treba da teži da osvaja i pripaja Bosnu, već treba da bude sa njom u zajednici na ravnopravnim osnovama.
Srbija od Bosne treba da nauči različitost. Za razliku od Srbije, Bosna ima dugu tradiciju multikulturalnosti. Koncept bosanstva počiva na suživotu različitih verskih tradicija i ima kapaciteta da integriše ljude različitih etno-religijskih tradicija koji dele isti geografski prostor. Koncept srpstva, nažalost, nema taj kapacitet, jer počiva na principu verske isključivosti. On je isključiv u svojoj biti, ne samo prema drugim narodima, već i prema sunarodnicima koji ne pripadaju pravoslavlju. Logičan ishod politike isključivosti je istrebljenje. Nije slučajno što je srpstvo definisao upravo episkop Njegoš u kontekstu istrebljenja domaćih muslimana (tzv. „istraga poturica“). Ovaj koncept deluje dezintegrativno čak i po samu Srbiju, onemogućujući joj da postane država svih svojih građana, odnosno moderna politička nacija. Stoga neki kritičari predlažu redefinisanje koncepta srpstva na principu integracije.
Sarajevo često nazivaju balkanskim Jerusalimom, jer se u njegovom centru jedna do druge nalaze islamska, pravoslavna, katolička i jevrejska bogomolja. Beograd se, nažalost, ne može pohvaliti takvim poštovanjem svojih različitih nasleđa – beogradska sinagoga i džamija su skrivene i getoizirane, beogradski budistički hram, jedan od prvih u Evropi, odavno je zapušten i srušen. Pejzažom Beograda suvereno dominiraju isključivo pravoslavni hramovi. Beograd se uporno odriče sopstvene prošlosti – od nekadašnjih dvestotinjak džamija u Beogradu, opstala je samo jedna, a i ona je spaljivana. Izgleda da naš grad još uvek nije dovoljno zreo da vidno istakne svoje različite tradicije. Da bi izrastao u istinsku metropolu, Beograd mora prihvatiti svoju različitost.
Bosna je srce Balkana. Bosna i Hercegovina je geografsko, jezičko i etničko središte našeg naroda podeljenog religijom, dok su Hrvatska i Srbija zapadna i istočna periferija. Ukoliko se muslimani, katolici i pravoslavci našeg jezika odluče na suživot u Bosni i Hercegovini, to će se blagotvorno odraziti na sve susedne države.
Zajednička Bosna i Hercegovina trenutno ne postoji. Varvari još od rata pokušavaju da raskomadaju Bosnu i Hercegovinu na zavađene etno-religijske entitete, predstavljajući politiku aparthejda i segregacije kao nešto poželjno. Od polovine višereligijske države je napravljena verski isključiva paradržava Republika Srpska. U ostalim delovima je uspostavljena prevlast Bošnjaka ili Hrvata. Stvarnost je premašila najluđa predviđanja sarajevskih nadrealista, uključujući izmišljanje novih jezika i podelu dece po nacionalnoj osnovi u vrtićima i školama. Izlaz iz ovakvog stanja treba tražiti u ukidanju ratnih entiteta i okretanju oblasnim autonomijama, nevezanim za nacionalnu pripadnost. Živela zajednička Bosna i Hercegovina, u čijim će se školama učiti jedan jezik, jer se jedan jezik govori u narodu.
Velika je stvar što Bosna i Hercegovina još uvek postoji. Kao jedina višenacionalna država na Balkanu, ona je trn u oku svim nacionalistima, posebno nakon raspada naše zajedničke države SFRJ. Neuspehom Jugoslavije pali smo jedan veliki ispit iz suživota. Za zajednički život nam je preostala još samo Bosna i Hercegovina.
Bosna nam je jedina nada!

Peščanik.net, 01.03.2012.

Vlada RS-e i dalje dijeli Brčko distrikt BiH

Podijeljeno Brčko

Ovu sliku kada odete na adresu sajt vlade RS-e eMapa .Kroz Brčko se jasno vidi bijela entitetska linija koja Brčko distrikt Bosne i Hercegovine dijeli na dva dijela te tako na mapi imamo dva Brčko distrikta jasno podijeljena entitetskom linijom.Da zanemarimo da i upisani naziv nije tačan,tj nije u potpunosti napisan jer Brčko je distrikt Bosne i Hercegovine a ne tamo ne znam čega.Možda u vladi RS ne znaju kako se to piše?dakle uprkos tamo nekih zaključaka i sl RS-a i dalje ne poštuje arbitražnu odluku a ni Ustav Bosne i Hercegovine i to i dalje prolazi nekažnjeno.Zašto?
Evo još nekih sajtova koji ne poštuju ustavno uređenje Bosne i Hercegovine.
http://www.putevirs.com/putnamreza/mapa.html
http://www.republikasrpska.net/licna-karta/
http://www.tors.rs.sr/?id_jezik=1&pismo=lat
Dakle počevši od zvaničnih sajtova Vlade RS-e pa preko ostalih na svima  njima je dio Brčko distrikta Bosne i Hercegovine još uvijek u okviru RS-e.Dokle?

Istorija Bosne-Negiranja i laži

Jugoslavenska(srpska,hrvatska)istorija postavljaju nastanak Bosanske države u XII stolječe kada se ona po tim istoričarima praktično iz nikakve organizcije I državnosti pojavila kao jedna od najjačih a ubrzo za tim I najjača država u južnih slavena.Svaki pokušaj pomena Bosanske države prije toga je uspješno zatiran pa tako dok nastanak Srbije I Hrvatske smještaju več u VII stolječe zajedno sa doseljavanjem(pa I prije dosejavanja ) u ove krajeve Bosna je za to vrijeme skup plemena koja su po njima (nedokazano)pod vlašču sad Srbije sad Hrvatske koje su kako predpostavljaju bez ikakvih činjenica valjda sa samim naseljavanjem Slavena stvorile maltene velike carevine koje su Bosnu osvajale kad im se prohtjelo.I mada se Bosna od početka pominje kao zasebna teritorija koja je zadržala I svoje ilirsko ime pa samim tim možemo predpostaviti I neku državotvornu plemensku ili kakvugod organizaciju koja je starija od susjednih joj država jugoslovenska istorija je priznaje samo kao geografski pojam. Postanak I pojam država se na ovim prostorima razvlačio I razvlači od strane srpskih I hrvatskih “istoričara”I prilagođava raznim “veliko”projektima susjednih država na taj način da se oskudni podaci tumače različito za Bosnu a različito za Srbiju I Hrvatsku .Dok je bilo kakvo pominjanje Srbije I Hrvatske(Raške) maker I kao vazalnih ili država koje su u sastavu večih imperija dokaz za njihovu državotvornost,bilo kakvo pominjanje Bosne se može tumačiti samo kao geografski pojam.Geografski pojam koji je ipak jedan od najstarijihi na Balkanu.

U Prvom udžbeniku »Istorija države i prava naroda FNRJ« iz 1948. g. od Dragoslava Jankovića u kojem on, među ostalim, obrađuje »Predfeudalne države jugoslavenskih naroda«. djelo je podijeljeno u pet glava i to upravo onako kako Janković tada dijeli jugoslavenske narode u pet predfeudalnih država! To

su: Hrvatska, Raška i Duklja, Makedonija, Slovenija, te Bosna i Zahumlje.Početak pete glave . »Preddržavno, plemensko uređenje u Bosni i Zahumlju (Hercegovini) održalo se duže no u ostalim južnoslovenskim zemljama. U X veku kada su ve

oformljene ili se oformljuju prve hrvatske i srpske države, Bosna se pominje prvi put u istoriji, kao jedna mala oblast oko doline gornje Bosne. Pominje je prvi car Konstantin Porfirogenet u spisu De administrando imperio pod nazivom Bosona (u drugim kasnijim spomenicima ona se naziva i Bosonium, Bessena, Bothna, Bissena, Bosna).Njena istorija od X do XII vijeka je istorija jedne oblasti, banovine, koja je stajala u tešnjoj političkoj vezi kad sa hrvatskom, kad sa srpskom predfeudalnom državnom, a od XII stolječa pa za dugo njena se politika istorija odvijala u stalnoj borbi protiv osvajačkih težnji Ugarske i papske kurije«. Prateći dalje njezin politićki razvitak Janković izlaže kako je Bosna u X. st. »dio Raške«, a zatim je zajedno s ostalim državama došla pod vlast Bizanta da bi »posle smrti cara Vasilija ušla u sastav Dukljanske kneževine«.

Neosnovano I neistoriski ali bar se pominje.

U trečem izdanje istoga udžbenika ! Glava peta iz prvoga izdanja (Bosna i Zahumlje) jednostavno nestaje! Sada peta glava nosi naslov: Opšte crte u socijalnoekonomskom i političkom uređenju ranofeudalnih država jugoslovenskih naroda.Naslovi ostalih poglavlja ostali su isti, premda je Bosna sa Zahumljem nestala iz programa. Zato u drugoj glavi (Raška i Duklja) izlaganje počinje ovako: »Ona slovenska plemena od kojih je kasnije formiran srpski narod, zauzela su bila prilikom naseljavanja centralni i severozapadni deo Balkanskog Poluostrva, i to krajeve oko Lima i gornje Drine, zajedno sa slivovima Pive i Tare, dolinu Ibra i gornji tok Morave, zatim područje Soli (Tuzla) i oko gornjeg tokaBosne«.

Dakle brišemo I ono malo Bosne iz istorije i sve naseljavamo Srbima.Takvih primjera je u jugoslavenskoj historiografiji bezbroj I možemo Ih nači na svakom koraku i u svim uđbenicima iz kojih smo I mi učili .